90 minuta života koje nam nitko neće vratiti
Nakon fantastičnog ulaska u sezonu, šest pobjeda i dojma da Simon Rožman polako slaže momčad koja zna što želi, od Zrinjskog se u Banja Luci očekivalo nešto sasvim drugo. Ne nužno pobjeda, jer Borac na svom terenu nikome nije lak protivnik, ali barem utakmica u kojoj će Mostarci pokazati zašto ih se s razlogom smatra glavnim favoritom za naslov. Umjesto toga dobili smo 90 minuta koje nam nitko neće vratiti.
Prvo poluvrijeme još bi se nekako moglo opravdati. Derbi, dvije momčadi koje ne žele riskirati, dosta opreza, malo prostora i gotovo ništa nogometa vrijednog pamćenja. Da čovjek nije navijao ni za jednu stranu, mogao je mirno zaspati već oko devet navečer i ne bi propustio mnogo. Problem je što je Zrinjski u nastavku morao igrati. Borac je imao 1:0, mogao se povući, zatvoriti prilaze golu i čekati svoju priliku. Zrinjski je morao napraviti nešto. Nije napravio gotovo ništa.
Jedan udarac za cijelu večer
Ivica Vidović u 79. minuti uputio je prvi udarac Zrinjskog u okvir vrata. I praktički jedini ozbiljniji. To je možda i najkraći mogući opis utakmice momčadi koja želi biti prvak. Može se izgubiti derbi. Može protivnik biti bolji, može vratar imati večer života, može lopta jednostavno ne htjeti u gol. Ali teško je prihvatiti da momčad s tolikom kvalitetom tijekom gotovo cijelog susreta ne uspije ozbiljno zaprijetiti.
Bilo je previše pogrešaka, loših dodavanja, pogrešnih odluka i napada koji su završavali prije nego što su zapravo počeli. Obrana Borca nije izgledala kao zid koji je nemoguće probiti, ali Zrinjski nije ni pronašao način da ga ozbiljno testira. Šampionski gard ne znači da moraš svaku utakmicu pobijediti. Znači da, kada gubiš, protivnik barem mora osjetiti da će posljednjih pola sata preživljavati. Borac taj osjećaj nije imao.
Gol koji je odlučio utakmicu stigao je nakon jedne pogreške. Grbić je izgubio loptu, Roguljić je proigrao Herreru, a ovaj zabio. Jedna pogreška, jedan gol i na kraju tri boda Borcu. Problem za Zrinjski nije sama pogreška. Pogreške su sastavni dio nogometa. Problem je što nakon nje nije stigla reakcija kakva se očekuje od momčadi s ovakvim ambicijama.
Frustracija je pojela Zrinjski
Kako je vrijeme prolazilo, tako je rasla nervoza. I tu postoje dva razloga. Prvi je potpuna nemoć Zrinjskog. Kada ne možeš napraviti ono što želiš, kada ti protivnik zatvori sve prilaze i kada svaki novi napad završi novom pogreškom, frustracija počne razarati igru. Upravo se to dogodilo.
Drugi razlog je suđenje Amina Efendića. Sudac najavljivan je kao jedan od kvalitetnijih u novoj generaciji, ali u ovoj utakmici imao je kriterij koji je teško bilo razumjeti. Zrinjski je tražio kazneni udarac nakon kontakta nad Abramovićem, a ako to nije kazneni udarac onda priznajem da o nogometu nemam pojma, nije dosuđen ni prekršaj nad Grbićem na rubu kaznenog prostora, a posebno je loše izgledalo zakašnjelo sankcioniranje nesportskog ponašanja. Kada sudac predugo dopušta takve stvari, utakmica vrlo lako ode u smjeru u kojem više nitko ne razmišlja samo o nogometu. Upravo tako je i završila.
To, međutim, ne smije biti opravdanje Zrinjskom. Sudac može pogriješiti jednom, dvaput ili pet puta, ali ne može biti kriv što Zrinjski 79 minuta nije pogodio okvir vrata. Ne može biti kriv za milijun izgubljenih lopti, lošu organizaciju napada i činjenicu da se momčad nakon primljenog gola nije uspjela nametnuti.
Rožmanu veliko upozorenje
Ova utakmica Simonu Rožmanu mora biti veliko upozorenje. Ne katastrofa, ne razlog za paniku i sigurno ne trenutak za rušenje svega što je napravljeno u prvih šest kola. Zrinjski je i dalje u vrlo dobroj poziciji, ništa nije izgubljeno i prednost stečena fantastičnim ulaskom u sezonu nije nestala zbog jedne loše večeri.
Ali ovakve utakmice pokažu ono što pobjede ponekad sakriju. Pokazale su da Zrinjski još uvijek može potpuno ostati bez ideje kada protivnik zatvori prostor, da mu reakcija na rezultatski minus nije uvijek dovoljno snažna i da frustracija vrlo brzo može preuzeti kontrolu.
A sada pod Bijeli Brijeg dolazi Velež.
O tome koliko pobjeda u toj utakmici znači Zrinjskom doista ne treba trošiti riječi. Nakon 90 minuta koje bi svi u Mostaru najradije zaboravili, bolja prilika za reakciju gotovo da nije mogla doći.
Sve Dujine komentare pročitajte OVDJE.




















-webp-wm.webp)


-webp.webp)


