Zahvaljujući Bernabéu, Real pronašao novac koji ga je prvo spasio od raspada, pa onda ispadanja iz lige, da bi kasnije 1954. godine stigao i do naslova prvaka.
Nakon završetka Španjolskog građanskog rata, Real Madrid je kao klub bio praktički na aparatima. Bukvalno, bez stadiona koji je uništen, trofeja koji su opljačkani. Međutim, Real Madrid je imao čovjeka koji se zvao Santiago Bernabéu Yeste. On je počeo slagati kockice kluba, tražeći igrače, ljude koji su spremni raditi u upravi. Upravo je zahvaljujući Bernabéu, Real pronašao novac koji ga je prvo spasio od raspada, pa onda ispadanja iz lige, da bi kasnije 1954. godine stigao i do naslova prvaka. Titulu je osvojio na krilima genija Alfreda Di Stéfana, Argentinca kojeg je Bernabéu ukrao Barceloni ispred nosa.
Di Stéfano protiv Kope
Godinu dana kasnije Europa će dobiti prvo službeno klupsko natjecanje pod nazivom "Coupe des clubs champions Européens" u kojem su nastupili najbolji europski klubovi bez prvaka Engleske (Chelseaja). Deset mjeseci kasnije upravo će navijači Reala slaviti titulu prvaka Europe. U utakmici koja je odigrana na današnji dan. Koja je bila duel velikih Di Stéfana s jedne i Raymonda Kope s druge strane. Igrača koji su prvo svaki na svoj način osigurali dominaciju svojih klubova, a onda su zaigrali zajedno. Kopa je prvo prešao 1951. godine u Stade Reims koji je potom počeo dominirati francuskim nogometom. Do 1955. je osvojio dvije titule prvaka Francuske, a 1956. i Latin Cup svladavši u finalu Milan 3:0.
U prvom izdanju Europskog kupa se našlo 16 momčadi, igralo se od početka nokaut fazom. Real je redom izbacivao Servette, Partizan i Milan, njegovi igrači su postigli 16 golova u šest utakmica.
Jedan više od rivala u finalu, kluba koji je u to vrijeme gajio kako je volio reći bivši igrač i kasniji izbornik francuske reprezentacije, Michel Hidalgo - Šampanjski nogomet.
- Igra kratkih dodavanja s mnogo živosti i tehnike. Sve se radilo s ciljem kvalitetne igre, držanja lopte u posjedu i napadanja, pojasnio je Hidalgo.
Šampanjski nogomet
Raširenost po malim gradovima, koji su se oslanjali na samo jednu industriju te sklonost čelnika takvih industrija da podržavaju lokalne nogometne klubove stvorila je jaki, kvalitetni klub iz jedne sredine, grada s manje od 200.000 stanovnika.
Tvorac tih godina dominantnog Stade de Reims je bio njihov tadašnji trener Albert Batteux. Čovjek kojeg je ugledni France Football proglasio duhovnim ocem trenerske profesije u Francuskoj. Inovator koji je među prvim angažirao kondicionog trenera. U Kupu prvaka su domaće utakmice igrali u Parizu, zbog navijača, te su u tom trenutku bili klub koji je ustvari simbolizirao Francuski nogomet uopće. Aarhus, Vörös Lobogó (današnji MTK-a) i Hibernian bile su žrtve Kope, Hidalga i društva do finala.
Statistika do finala je bila impresivna gledajući kompletnu sezonu. U 28 utakmica je postignuto 120 golova, s prosjekom od 4.2 po utakmici. A pored takvih igrača kao što su Kopa ili Di Stéfano, najbolji strijelac na kraju je bio Miloš Milutinović koji je u četiri utakmice zabio čak osam golova.
Dva preokreta Reala za devedeset minuta
Batteux je na današnji dan prije 64 godine izveo postavu u kojoj su ispred golmana Paula Sinibaldija zadnju liniju činili Robert Jonquet, Simon Zimny i Raoul Giraudo. Dva zadnja vezna su bili Michel Leblond i Robert Siatka, ispred njih sjajni Léon Glowacki i René Bliard, koji su bili pa skoro napadači. Hidalgo i Templin su igrali na desnom i lijevom krilu, dok je naravno Kopa bio klasični špic.
Villalonga Llorente je odgovorio na isti način. Alonso na golu, pa trojka Lesmes, Atienza, Marquitos, veznjaci Zárraga, Muñoz, odnosno srednji red koji ide s lijeva na desno Gento, Rial, Marsal, Joseíto te "Blond Arrow" Di Stéfano.
Kako se to obično kaže, od prvog sudačkog zvižduka, Reims je krenuo jako, silovito, u svom stilu, od noge. Leblond i Templin su za četiri minute spakovali dva komada, pa je Real bio dobro uzdrman. Ali Di Stéfano postiže važan gol, dok stvari na početak vraća Rial.
Batteux je imao veliki problem jer je njegova momčad ispustila dva gola i trebao je pronaći način da ih probudi, razdrma. Kada je Hidalgo zabio za 2:3 činilo se kako je Reims na pravom putu. Ali nije. Nije pravi bio niti Kopa koji je već par dana prije finala potpisao za Real. Marquitos i Rial kreiraju još jedan preokret i Real je prvi prvak Europe.
Na današnji dan 13. lipnja, Real Madrid je na Parku prinčeva savladao Stade Reims 4:3 u jednoj nevjerojatnoj utakmici. Jednoj od tri najefikasnije uopće kada se gledaju finala Kupa/Lige prvaka. U kojoj je počela priča o velikim i jakim Galácticosima.
