Nastavnica koja nudi više

Josipa Šarac-Puljić: Oduvijek mi je bio izazov napraviti školu kao 'sunce za sve'

Josipa je nedavno nominirana za nagradu za najboljeg inovativnog nastavnika u BiH.
Sci-Tech / Obrazovanje | 12. 12. 2020. u 11:00 M.G. | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Učitelji moraju, prije svega, obrazovati i odgajati sebe. Tek kada napune svoj duh pozitivnim idejama, novim spoznajama, kada prošire svoje vidike i izađu iz okvira dosadašnjeg razmišljanja i djelovanja, onda mogu pružiti učenicima nešto više, lijepo je to rekla Josipe Šarac-Puljić, nastavnica engleskoga jezika u Osnovnoj školi Ilije Jakovljevića u Mostaru.

Foto: Privatni album / Jospia Šarac-Puljić, nastavnica engleskog jezika u OŠ Ilije Jakovljevića

A da Josipa zbilja izlazi iz okvira dosadašnjeg razmišljanja i djelovanja te svojim učenicima pruža nešto više dokazuje nedavna nominacija za nagradu za najboljeg inovativnog nastavnika u BiH.

''Ovo je doista izašlo iz moje duše. Moramo, prije svega, svakodnevno preodgajati sebe i uviđati da nije sve crno-bijelo. Škola je drugi dom za svu djecu, svejedno - onu koja slabije ili bolje uče, kao i onu nestašnu i poslušnu, ali i onu koja imaju poteškoća te onu koja sve s lakoćom rješavaju. Meni je oduvijek bio izazov napraviti školu kao 'sunce za sve' i upravo poticati tu 'slabiju' djecu da pronađu svoje vrline i uspiju. Drugi će prosuditi jesam li u tome uspjela'', govori Josipa za Bljesak.info.

Josipa je nominaciju osvojila za projekt koji je u sklopu sekcije Mladi turistički vodiči realizirala sa svojim učenicima IV., V. i VI. razreda. Naime, od 2016. godine COI - STEP by STEP organizira ovo natjecanje kako bi se pokazali pozitivni i inovativni primjeri iz nastavne prakse. Nominirana je u kategoriji 3-inovativni nastavnici u predmetnoj nastavi. U istoj kategoriji nominirana je i nastavnica Aida Bralj, također iz Mostara, kao i nastavnik Ivo Pejdo iz Čitluka.

Na osnivanje sekcije Mladi turistički vodiči koja je objedinila terensku nastavu, engleski jezik, povijest i medijsku kulturu potaknula ju je činjenica da mnogi njezini učenici, iako su rođeni početkom 21. stoljeća, još uvijek nose breme rata i nikada nisu posjetili mnoge poznate znamenitosti u svom gradu.

Foto: Privatni album /Učenici sekcije Mladi turistički vodiči 

''Kada bih na satu obrađivala neki tekst o drugim gradovima, primjerice o Londonu, uviđala bih da učenici više znaju o drugim svjetskim gradovima nego o vlastitom gradu ili zavičaju. To je bio još jedan razlog za sekcijom'', objašnjava.

I tako je krenulo. Napravili su detaljan godišnji i mjesečni program. U školi su učili podatke o mjestu koje će posjetiti i nakon toga odlazili bi na teren. Imali su priliku učiti kroz konkretne primjere, osjetiti ljepotu područja u kojem su rođeni i na poseban način uvidjeti njegovu vrijednost.

''Stručna osoba bi nas dočekala te rekla nešto o znamenitosti, pokazala vrijedne dokumente ili muzejski postav. Nakon povratka u školu izrađivali smo plakat s posjeta te uradili prezentaciju na engleskom jeziku. Nažalost, pandemija koja je zahvatila cijeli svijet prekinula je je naš rad 8. ožujka ove godine. Međutim, iz svega navedenog rodio se film “Welcome to Mostar”, u kojem su prikazane znamenitosti našega grada'', govori Jospia.

Foto: Privatni album / Josipa ističe kako su djeca najvrjednije što imamo

Ovaj metodološki pristup nastave, objašnjava, za učenike ima neprocjenjivu vrijednost. U školi učenici obrađuju činjenice i usvajali podatke dok na terenu imaju priliku učiti kroz konkretne primjere. Mladi turistički vodiči imali su priliku osjetiti ljepotu područja u kojem su rođeni i na poseban način uvidjeti njegovu vrijednost.

''Imala sam divnog profesora na fakultetu, Antuna Lučića i nikada neću zaboraviti njegovo pitanje "Kakav čaj se pio u knjizi “U potrazi za izgubljenim vremenom?” Pa tako i u ovom vidu nastave. Učenicima će u trajnom sjećanju ostati miris rijeke Neretve, mostarske lipe, boje krajolika, okusi hrane, priče stručnjaka i slično. Neprocjenjivo'', govori Josipa.

Iako se stječe dojam da BiH teško odmiče od onog zastarjelog, socijalističkog vida obrazovanja, Josipa objašnjava kako svaki nastavnik unatoč tomu ipak može ponuditi puno više ukoliko to želi.

''Majka sam dvoje djece, kćeri koja je šesti i sina koji je prvi razred srednje škole. Svakodnevno proživljavam ovaj sustav, kako privatno, tako i poslovno. Kao majku i dugogodišnjega prosvjetnog djelatnika bole me neke stvari. Koliko nastavnik može ponuditi? Može puno toga ako hoće! Svaki nastavnik ima određenu slobodu kreiranja nastavnoga sata, ali također i izvannastavnih sati. Nije mi jasno: zar je teško unijeti dašak promjene u svakodnevni školski rad? Znam da mnoge moje kolege to i rade i treba ih poticati da u tome i ustraju'', napominje.

Nominacija dolazi u periodu koji je najizazovniji za svakog nastavnika, misleći na epidemiološke mjere zbog koronavirusa. Ovakav vid nastave, ističe nije dobar ni za učenike, ni za učitelje, kao ni roditelje.

'' Ustajem se u 7 sati i pišem dnevne priprave za predmetnu nastavu, koje moram poslati u školu do 9 sati. Nakon toga radim ostale pripreme za školu. U 12.45 sam u školi jer mi nastava počinje u 13 sati. S druge strane, učenici predmetne nastave pohađaju nastavu svaki drugi dan, što znači da, kada ih uživo vidim, trebam obraditi lekciju, ispitati, ponoviti i sl. Učenici razredne nastave idu podijeljeni u dvije skupine, ali svaki dan. Za mene to znači ovako: kada završim s radom u jednoj skupini, čekam drugu i ponavljam isto. Radni dan obično završavam, službeno, u 18 sati. Istodobno, vođenje pedagoške dokumentacije nisam navela'' objašnjava.

Foto: Privatni album / Josipa je nominirana za nagradu za najboljeg inovativnog nastavnika u BiH

U obrazovanju kod nas je puno nedostataka, status nastavnika danas je iznimno loš. Josipa svoj poziv živi i ističe potrebno je više praktične i terenske nastave, projekata, istraživanja, a prije svega, više brige za mentalno zdravlje učenika.

''Ako učenik osjeti da je prihvaćen sa svim svojim vrlinama i manama, to je već uspjeh. Normalno da je teško, posebice danas kada je vrijeme korone donijelo mišljenje učenika da će se dogoditi neko čudo i u tom čudu rezultati bez truda i rada. Motiviram ih pohvalom, nekom životnom pričom i zaista vjerujem da oni osjećaju moju ljubav prema njima. Znate kako je s djecom, njima ne možemo lagati''.

Nismo mogli da ne pitamo Josipu za komentar na porazne rezultate bh. učenika - TIMSS istraživanja za BiH kao i rezultate PISSA testiranja.

''Smatram da, prije svega, nastavni plan i program za devetogodišnje obrazovanje nije dobar. U tome stoji ključ svega. Učenici pođu u prvi razred s igrom, postupnim učenjem, opisnim ocjenama i to sve lijepo ide do drugog polugodišta trećeg razreda - kada dolaze ocjene. Tu već svatko vidi da nešto nije u redu. Zatim slijedi prijelaz u predmetnu nastavu gdje je gradivo opširno, uči se napamet, djeca se zamaraju informacijama, a da se pritom ne odvoji bitno od nebitnoga. Nezgodno je uperiti prst u bilo koga, ali svi smo sukrivci jer sve ove godine šutimo. U svemu tome su mjerodavne kuće i osobe koje su za to plaćene. Oni imaju moć promjene nastavnoga programa i pristupa poučavanju. Primjerice, u Mostaru je sjedište resornog ministarstva, Agencije za odgoj, Zavoda za školstvo i Pedagoškog zavoda. Postoje, dakle, načini, ali svi nekako odgovornost prebacuju na drugoga'', objasnila je.

Foto: Privatni album / Učenicima sekcije Mladi turistički vodiči

Za kraj razgovora ističe kako su djeca najvrjednije što imamo, i zbog toga je krajnji trenutak da svi skupa poduzmemo nešto za njihovu bolju budućnost.  

''Moramo im kreirati poticajno okruženje za život i rad, dati im vjetra u leđa, a istodobno raditi na njihovu mentalnom zdravlju i pokazivati im ljubav. Korijen se savija dok je mlad. Bojim se da, ako što prije nešto ne poduzmemo, šteta će biti nepopravljiva'', kazala je za Bljesak.info Josipa.

Budući da Josipa Šarac-Puljić od 1998. godine radi kao vanjski suradnik u Dječjem vrtiću “Sv. Josip”, gdje predaje engleski jezik, došla je na ideju napraviti vlastiti udžbenik za poučavanje učenika mlađeg uzrasta. Autorica je udžbenika i radne bilježnice engleskog jezika za drugi, treći i četvrti razred.

Od same ideje do realizacije na projektu su radili vrhunski stručnjaci iz Mostara: akademski slikar Mario Šunjić, prof. Željka Žulj, prof. Kristina Barbarić, prof. Marica Bošnjak, dipl. novinarka Mirela Bunoza Šarac. Audiozapise snimali su na RDV-u i tiskali u tiskari u Ilićima. Udžbenici su objavljeni u nakladničkoj kući "Znanje-Znam" i korišteni na razini cijele BiH, odnosno u školama gdje se nastava izvodi po hrvatskom planu i programu.

Na projektu "Volontiranje je cool" četiri godine radila je s učenicima viših razreda. U sklopu toga ostvarili su suradnju s lokalnom zamjenicom i volontirali. Na smotri volontiranja osvojili su vrijedne nagrade.

Kopirati
Drag cursor here to close