Tijekom protekle više od tri godine stručnjaci u Europskom vijeću za nuklearna istraživanja (CERN) proveli su nadograđujući svoj najveći znanstveni instrument, i najveći na svijetu uopće – Veliki hadronski sudarač (LHC), koji je zaslužan za jedno od najvećih postignuća fizike posljednjih godina, eksperimentalnu potvrdu Higgsovog bozona. Nakon ovog dugog razdoblja LHC-ovim ubrzivačem čestica, kružnim tunelom dugim 27 kilometara ispod švicarsko-francuske granice ponovno su počeli kružiti snopovi protona.
Trenutačno je riječ o protonima koji se tamo kreću svojim ulaznim energijama, na razini od oko 450 GeV, a maleni broj protona nižih energija tek je uvod u značajno više energije i količine čestica koje će se u narednim mjesecima tamo ubrzavati i sudarati. Upravo to je i bio cilj ove nadogradnje – omogućiti LHC-u rad na višim energijama te prikupljanje mnogo više podataka unutar detektora sudara čestica, što će se početi događati tijekom ovog ljeta, piše bug.hr.
Do tada, stručnjaci će polagano podizati razinu energije u tim snopovima kako bi ona u konačnici dostigla predviđenih, rekordnih 13,6 TeV. Bit će to treći službeni rad LHC-a, u kojem će rekordne biti ne samo energije sudara čestica, nego i njihove količine. Timovi koji rade na detektorima ATLAS i CMS mogu očekivati da će zabilježiti više sudara čestica nego u prva dva rada zajedno. Treći detektor, LHCb, također je u međuvremenu nadograđen, pa će se broj sudara čestica zabilježenih u njemu utrostručiti.
Sve ovo trebalo bi znanstvenicima omogućiti detaljno proučavanje svojstava Higgsovog bozona, kao i najintenzivnije testiranje Standardnog modela kvantne fizike do sada.
LHC je za treću rundu rada dobio i dva nova dodatka – eksperimente FASER i SND@LHC, koji imaju za cilj proširiti granice poznate nam fizike i dalje od Standardnog modela. Oni će pratiti sudare protona i atoma helija te proučavati koliko se u tim događajima često stvaraju čestice antimaterije, antiprotoni. Drugi zadatak bit će im proučavati sudare iona kisika te produbiti postojeće znanje o kozmičkom zračenju i kvark-gluonskoj plazmi, od koje se svemir sastojao neposredno nakon Velikog praska.
