Izumiranje neandertalaca jedna je od najintrigantnijih misterija u paleoantropologiji, a istraživači nagađaju da su različiti faktori, od klimatskih promjena do sukoba s modernim ljudima, mogli ubrzati njihov nestanak.
Mnogi su se pitali jesu li naši izgubljeni ljudski rođaci imali dovoljnu genetsku raznolikost da se prilagode tim promjenama. Nova studija podupire hipotezu da je dramatičan pad genetske raznolikosti prije njihovog izumiranja vjerojatno igrao ključnu ulogu, piše Science Alert.
Studija, koju je proveo međunarodni tim istraživača, koristila je jedinstven pristup, kombinirajući analizu anatomije ušnog kanala i postojeće neandertalske genetike kako bi otkrila snažne indikacije genetskog uskog grla prije nešto više od 100.000 godina.
Uspoređujući oblike polukružnog kanala uha u fosilima iz cijele Europe i zapadne Azije s onima kod modernih ljudi, istraživači su mogli procijeniti relativnu raznolikost tjelesne morfologije među različitim skupinama ljudi.
''Poznato je da je razvoj struktura unutarnjeg uha pod vrlo strogom genetskom kontrolom, budući da su potpuno formirane u trenutku rođenja'', kaže antropolog Rolf Quam sa Sveučilišta Binghamton u New Yorku.
''Zbog toga su varijacije u polukružnim kanalima idealan pokazatelj za proučavanje evolucijskih odnosa između vrsta u prošlosti, jer sve razlike između fosilnih uzoraka odražavaju temeljne genetske razlike.''
Ključni za studiju bili su fosili iz hrvatskog nalazišta Krapina (stari 130.000 godina) i nekoliko nalazišta kasnih neandertalaca širom Francuske, Belgije i Izraela (starih između 41.000 i 64.000 godina).
Nešto se očito dogodilo između ta dva razdoblja što je utjecalo na genetske varijacije, vidljive kroz oblike ušnog kanala. To ukazuje na značajno smanjenje broja pripadnika populacije prije otprilike 40.000 godina, kada su neandertalci nestali.
''Uključujući fosile iz širokog geografskog i vremenskog raspona, uspjeli smo dobiti sveobuhvatnu sliku evolucije neandertalaca'', kaže antropologinja Mercedes Conde-Valverde sa Sveučilišta Alcalá u Španjolskoj.
''Smanjenje raznolikosti uočeno između krapinskog uzorka i klasičnih neandertalaca posebno je upečatljivo i jasno, pružajući snažne dokaze o događaju uskog grla.''
Međutim, iako studija pomaže odgovoriti na neka pitanja, otvara i nova. Fosili iz Krapine pokazali su neočekivanu raznolikost, sličnu onoj kod mnogo starijih uzoraka starih oko 430.000 godina.
To se suprotstavlja široko prihvaćenoj teoriji o mnogo ranijem genetskom uskom grlu koje je oblikovalo evoluciju neandertalaca, sugerirajući da je do ključnog smanjenja genetske raznolikosti došlo tek malo prije njihovog izumiranja.
Istraživači sada žele primijeniti svoju analizu strukture uha na još više uzoraka i nalazišta diljem svijeta, što bi moglo otkriti dodatne informacije o tome kako su naši daleki rođaci živjeli, putovali i na kraju izumrli.
''Ova studija predstavlja novi pristup procjeni genetske raznolikosti unutar neandertalske populacije'', zaključuje Quam.
