Otkrili su da ljudi mogu dobiti herpes simplex virus tipa 1 (HSV-1) u i oko nosa, što pruža opasno izravan put do mozga.
Teoretski, infekcija bi tada mogla uzrokovati upalu i dovesti do komplikacija poput oštećenja mozga i demencije. Profesor Deepak Shukla sa Sveučilišta u Chicagu, koji je vodio istraživanje, rekao je za DailyMail.com da se ovaj način prijenosa može dogoditi u spavaćoj sobi.
Naglasio je da svaki položaj koji omogućuje kontakt nosa s česticama HSV-1 od osobe koja aktivno izlučuje virus predstavlja rizik. Postoje i slučajevi kada HSV-1 uzrokuje genitalni herpes, što znači da je zaražena osoba prenijela virus tijekom oralnog seksa.
U osnovi, netko bi mogao udahnuti zarazne čestice kada mu je lice pritisnuto uz kožu ili rane koje izlučuju HSV-1.
U ljudskom tijelu postoji ključni enzim koji bi mogao učiniti infekcije herpesa kroz nos posebno pogubnima za zdravlje mozga.
Eksperimenti su pokazali da bi mogao biti skriveni pokretač koji pojačava upalu i uzrokuje dugoročna oštećenja mozga nakon što HSV-1 kroz nos prodre u mozak.
Obično djeluje poput „čistača“, uklanjajući oštećene stanice kako bi tijelo moglo regenerirati ozlijeđena tkiva.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Međutim, kada se netko zarazi HSV-1, virus preuzima kontrolu nad ovim enzimom i uzrokuje prekomjernu upalu.
Za većinu svjetske populacije nema mnogo razloga za brigu, svakako, ako infekcija dospije u mozak, može uzrokovati encefalitis – opasnu upalu mozga, ili ostati neaktivan, potencijalno pridonoseći razvoju Alzheimerove bolesti kasnije u životu.
''Definitivno dolazi do oštećenja živaca ako virus prodre kroz nos, a posljedice su dugoročne, što je zabrinjavajuće'', istaknuo je Shukla.
Shuklin je otkrio da HSV-1 kroz nos uzrokuje težu infekciju kod miševa s normalnim razinama HPSE-a, dovodeći do jače upale, neuroloških simptoma i brže smrti. Miševi s nižim HPSE-om pretrpjeli su manju štetu, što ukazuje da enzim pojačava upalu u mozgu.
Istraživači su zaključili da herpes koristi enzim za pojačavanje štetne upale. Ako se to dogodi u mozgu, može biti kobno za osobu s HSV-1.
Situaciju dodatno otežava činjenica da ne postoji lijek ni za HSV-1 ni za HSV-2. Što se tiče ljudskih pacijenata, učinci herpesa stečenog kroz nos variraju od osobe do osobe.
Točnije, simptomi bi se kod ljudi razvijali sporije nego kod miševa, a njihova težina bi ovisila o jačini imunološkog sustava i učestalosti herpesnih izbijanja.
''Naši nalazi služe kao upozorenje da nekontrolirani herpes može dugoročno dovesti do ozbiljnih promjena u ponašanju, problema s motoričkim funkcijama i koordinacijom'', rekao je Shukla.
Gotovo četiri milijarde ljudi diljem svijeta nosi HSV-1, glavni uzrok oralnog herpesa.
Najčešći način prijenosa virusa s nositelja na zdravu osobu je kontakt s aktivnom ranom.
Za nekoga s oralnim herpesom, koji povremeno uzrokuje mjehuriće oko usana, to znači kontakt s herpesnom ranom ili slinom – u fazi kada tijelo aktivno izlučuje virus.
