Šestogodišnji Nedim Ćosović iz Sarajeva je vezan za invalidska kolica i ovisit će o tuđoj pomoći do kraja života. Prema medicinskoj dokumentaciji, pretrpio je oštećenje mozga nakon cijepljenja, ali nikada nije otkriveno zbog čega se to dogodilo.
Majka Džana zbog toga odbija cijepiti drugo dijete - petogodišnju kćer Lejlu. Statistika pokazuje kako ona nije usamljena u takvoj odluci. Zbog straha od cjepiva i nepostojanja pouzdanih informacija o imunizaciji, pojedini roditelji samoinicijativno odlučuju prekinuti cijepljenje djece.
U Bosni i Hercegovini opada stopa cijepljenja djece. To povećava rizik od zaraznih bolesti i trenutno je u nekim mjestima Federacije BiH proglašena epidemija morbila, odnosno malih boginja.
Iz zdravstvenih institucija upozoravaju na potrebu imunizacije, ali istovremeno izostaju odgovori zbog čega se događaju određene komplikacije poslije cijepljenja.
Džana Ćosović kaže da je Nedim u petom mjesecu života cijepljen protiv: difterije, tetanusa i velikog kašlja, te dječje paralize i hemofilusa B. Nakon toga je dobio temperaturu i dugo je plakao. Plač je trajao 14 sati i zdravlje mu je pogoršano.
''Prestaje gukati postupno. Ne znam što se događa, dijete koči noge i ruke“, prisjeća se Ćosović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Ona je s djetetom smještena na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu gdje je ustanovljeno da beba zaostaje s motorikom. Prema riječima Ćosović, detaljni snimci su pokazali promjene na Nedimovom mozgu koje izgledaju „kao spržene cigarom“. Nakon višemjesečnog liječenja u Sarajevu roditelji su dijete prebacili u Ljubljanu gdje je ustanovljeno da je riječ o „encefalopatiji po cijepljenju“, odnosno oštećenju mozga. Međutim, nije urađeno vještačenje koje bi dalo odgovor na koje cjepivo je organizam reagirao na ovaj način i zbog čega.
Troje stručnjaka s kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu kako do komplikacija može doći ukoliko je dijete alergično na određeni sastojak cjepiva, ako ima problem u imunološkom sustavu ili genetske predispozicije.
''To se ne može znati običnim pregledom'', kaže doktor Željko Rončević, predsjednik Udruženja pedijatara BiH. On objašnjava da pedijatri pregledaju dijete prije cjepljenja, ali to nije dovoljno da se u potpunosti utvrdi njegovo zdravstveno stanje, već su potrebne detaljnije analize. To su skupe pretrage da bi sad svu populaciju pregledali na to, kaže Rončević.
Kaže kako se dijete ne bi smjelo cijepiti ukoliko ima neku infekciju, upalu ili neko oboljenje. Dodaje da je u svojoj skoro tridesetogodišnjoj karijeri vidio blaže, ali ne i teške komplikacije poput invaliditeta. Stručnjaci kažu da su neke od uobičajenih reakcija na cjepivo: povišena temperatura, blagi otok i crvenilo na mjestu uboda te blagi osip.
Rončević kaže kako roditeljima treba reći da će jedno dijete na milijun cijepljenih imati težu komplikaciju i da nema jamstva da se nakon primljene cjepiva neće ništa dogoditi.
''Ništa ne može biti stopostotno. Mogu vam reći 99,9 posto postoji sigurnost da se neće ništa dogoditi'', objašnjava Rončević.
Njegov kolega Smail Zubčević, šef Odjeljenja neuropedijatrije na KCUS-u, kaže da je imao pacijente koji su imali postvakcinalne reakcije, ali da se slučajevi u kojima postoji sumnja da je postvakcinalna bolest u vezi s cjepivom događaju jako rijetko.
''Možda u sedam-osam godina jedan slučaj'', kaže Zubčević. Dodaje i da je vrlo bitno da se liječnici upoznaju s obiteljskim bolestima djeteta.
Strah od cjepiva
Predsjednica Udruženja pedijatara Republike Srpske Jelica Predojević-Samardžić kaže kako pedijatri nemaju dovoljno vremena da se posvete svojim pacijentima i da roditeljima objašnjavaju kakva cjepiva daju djeci i koje su to uobičajene pojave ili moguće teške komplikacije.
''Kad čeka 30 pacijenata pred ordinacijom, ne može liječnik svako cjepivo pojedinačno objašnjavati roditelju'', kaže Predojević-Samardžić.
Dobrina Kusmuk, majka troje djece s Pala, susrela se s takvom situacijom 2007. godine. Kaže da je bila šokirana kada je vidjela da se njezinoj kćerki daju cjepiva u obje ruke istovremeno, i to za bolest za koju nema epidemije, te da su joj tek na njezino insistiranje objasnili da su to uobičajena cjepiva.
Kaže da su njezina sedmogodišnja kćer Mia i punoljetni sin Nikola imali reakcije na koži nakon što su kao mali primili cjepiva. Djevojčicu je iz porodilišta iznijela s ekcemom na koži, a sin je imao izrasline na očima. Ona vjeruje da su cjepiva bila uzrok.
Cjepivo protiv hepatitisa B je bilo zadnja koju je njezina kćerka primila u prvoj godini života.
I kćerka Džane Ćosović, petogodišnja Lejla, primila je samo po rođenju cjepiva protiv tuberkuloze i hepatitisa B. Ćosović kaže da bi djevojčicu nastavila cijepiti ako bi se radile temeljite pretrage prije toga.
''U Sloveniji imate odsjek laboratorije i momentalno se vade djeci nalazi krvi i urina'', kaže Ćosović, dodajući da se djeca u Sloveniji cijepe ako nalazi pokažu da je zdravstveno stanje dobro.
''Kod nas to ne rade'', kaže ona, dodajući da se običnim pregledom ne može utvrditi je li dijete malokrvno ili ima ešerihiju koli, a sve to može utjecati da organizam loše reagira na cjepivo.
Cjepiva se boje i roditelji šestoipolgodišnjeg Azura Mehanovića iz Kaknja. Rođen je zdrav, a danas je u invalidskim kolicima. Mjesec dana po rođenju primio je drugu dozu cjepiva protiv hepatitisa B i došlo je do komplikacija. Majka Emina kaže da je navečer dječak dobio grčeve u stomaku, a potom ga tijekom noći nisu mogli probuditi. Odveli su ga u obližnji dom zdravlja u Kaknju, odakle je prebačen u Kantonalnu bolnicu u Zenici, a potom i na sarajevski klinički centar.
U razgovoru za CIN roditelji pričaju lalp je dječak tijekom hospitalizacije doživio kliničku smrt, bio je u komi, zatajili su mu bubrezi, a dobio je i sepsu. ''Ja sam mislila da se samo takve stvari događaju u filmovima'', kaže Azurova majka.
U dokumentaciji iz zdravstvenih ustanova je navedeno da se radi o postvakcinaciji, da su promjene počele nakon primanja cjepiv i da dijete nema nasljednih bolesti. U bolnicama u Zenici i Sarajevu nisu pristali na razgovor s novinarima CIN-a u vezi s ovim.
''Niti jedan liječnik, poštujući etičke kodekse, neće razgovarati o pacijentu s trećim osobama'', naveo je u pismenom odgovoru CIN-u doktor Zubčević.
Pojava epidemija
Do 18. godine djeca u BiH primaju vakcine protiv 10 bolesti, među kojima su: tuberkuloza, dječja paraliza, hepatitis i druge. Prema stručnoj literaturi, cijepljenje je potrebno kako bi se smanjila mogućnost zaraza, odnosno iskorijenile određene bolesti od kojih neke mogu imati smrtni ishod.
Da bi stanovništvo bilo zaštićeno od zaraznih bolesti, neophodno je da bude cijepljeno od 93 do 95 posto stanovništva. Ukoliko je postotak cijepljenih niži, to je veći rizik od širenja zaraznih bolesti. Statistika pokazuje da se u BiH smanjuje stopa cijepljene djece. Podaci Zavoda za javno zdravstvo FBiH i Instituta za javno zdravstvo RS-a pokazuju da je cijepljenost stanovništva na pojedine bolesti ispod 90%, a kod revakcinacije taj postotak je ispod 70 posto.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) svrstala je BiH u kategoriju rizičnih zemalja za pojavu „divljeg polio virusa“ koji izaziva dječju paralizu. U toj kategoriji BiH je zadnje dvije godine.
Polio cjepivo se daje djeci iz tri dijela. Postotak cijepljenih posljednjih godina je mnogo niži od dozvoljenog. Tako je 2011. godine u Federaciji BiH postotak revakciniranih bio 68,1 posto.
Doktor Rončević kaže da se zbog izbjegavanja cijepljenja u BiH pojavljuju bolesti za koje su mislili da su iskorijenjene.
Od morbila, tj. malih boginja ili krzamaka, do kraja svibnja je oboljelo više od 800 osoba s područja Srednjobosanske, Zeničko-dobojske, Hercegovačko-neretvanske te sarajevske županije. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH, oboljeli su, uglavnom, nevakcinirane ili djelomično cijepljene osobe. Jedna od teških komplikacija koja se može dogoditi nakon morbila jeste upala mozga koja ostavlja trajni invaliditet.
'Mi smo, nažalost, trinaestero takve djece u Federaciji BiH u poratnom razdoblju imali, a one se ne bi desile da su ta djeca bila imunizirana. Nitko ne priča o tome'', kaže Zubčević i dodaje da je u BiH korist od imunizacije višestruko veća od eventualne štete.
Prethodnih godina u BiH se pojavila i epidemija zaušnjaka od kojih je oboljelo 16.000 osoba. Ova bolest, ukoliko djeca nisu cijepljena, za posljedicu može imati infekcije i upale na jajnicima i testisima, zapaljenje gušterače, a u težim oblicima i upalu mozga.
Prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, koja je nadležna za kontrolu vakcina u zemlji, u zadnjih pet godina prijavljeno je 17 neželjenih djelovanja i sva su „poznata i očekivana“. Institut za javno zdravstvo RS-a i Zavod za javno zdravstvo FBiH također su bilježili uobičajene reakcije nakon cijepljenja. Nisu registrirane teške komplikacije.
U statistici nema Azura Mehanovića i Nedima Ćosovića
Supružnici Mehanović kažu kako nemaju novca da urade vještačenje u kojem bi se pronašao uzrok invaliditeta dječaka. ''U ekstremno smo teškoj financijskoj situaciji'', kaže Muamer Mehanović, dodajući kako za liječenje dječaka moraju posuđivati novac.
Džana Ćosović kaže da su za nalaze i liječenje sina skupljali donacije, a prvi pregled u Ljubljani su platili oko 7.000 KM. Sat vremena Nedimove terapije košta oko 160 KM.
Jagoda Savić, predsjednica Udruženja roditelja teško bolesne djece u BiH, smatra da je potrebno temeljito ispitivanje postvakcinacijskih komplikacija kako bi se utvrdio pravi uzrok.
Međutim, doktorica Jelena Ravlija, voditeljica Službe za epidemiologiju u Federalnom zavodu za javno zdravstvo, odgovara da Udruženje nikad nije dostavilo popis djece čije bi uzroke oboljenja trebalo vještačiti.
