Ne postoji jedan test za Parkinsonovu bolest: Kako liječnici postavljaju dijagnozu?

Dijagnoza Parkinsonove bolesti ne postavlja se na temelju jednog nalaza ili medicinske pretrage.

Neurolog u obzir uzima simptome, znakove koji se uočavaju tijekom neurološkog pregleda te, kada je potrebno, rezultate određenih dijagnostičkih pretraga.

Iako postoje pretrage koje mogu pomoći u procjeni bolesti ili isključivanju drugih uzroka sličnih simptoma, ne postoji jedan test kojim se Parkinsonova bolest može sa sigurnošću potvrditi. Zbog toga je za dijagnozu važna procjena cjelokupne kliničke slike.

Simptomi su prvi korak u dijagnostici

Simptomi imaju ključnu ulogu u prepoznavanju Parkinsonove bolesti. Ako liječnik posumnja na bolest, osobu može uputiti neurologu, koji će detaljno procijeniti njezine tegobe. Među simptomima koji mogu upućivati na Parkinsonovu bolest su:

• tremor, odnosno drhtanje dijela tijela

• ukočenost mišića

• poteškoće pri započinjanju pokreta

• usporeno ili neuobičajeno hodanje

• problemi sa spavanjem ili izraženi pokreti tijekom spavanja.

Parkinsonova bolest ne uzrokuje samo motoričke simptome. Mogu se pojaviti i različite druge tegobe, među kojima su zatvor, suha koža i osjećaj omaglice pri ustajanju iz sjedećeg ili ležećeg položaja.

Što neurolog provjerava tijekom pregleda?

Ako postoji sumnja na Parkinsonovu bolest, neurolog će napraviti detaljan fizički i neurološki pregled. Procijenit će mišićni tonus, promatrati pokrete mišića i udova te način na koji osoba hoda.

Neki od znakova koji mogu biti prisutni kod Parkinsonove bolesti su:

• tremor u mirovanju ruku, šaka, glave, čeljusti ili nogu, koji se smanjuje ili nestaje tijekom pokreta

• ukočenost ruku ili nogu, koja se pri pasivnom pomicanju može osjećati kao niz sitnih "zastoja" i poznata je kao zupčasta rigidnost

• usporeno i pogrbljeno hodanje uz male korake

• brz i tih govor.

Neurolog će provjeriti i vid, pokrete očiju, mišićnu snagu, osjet i reflekse. Parkinsonova bolest u pravilu ne utječe na te funkcije, pa njihove promjene mogu upućivati na neku drugu neurološku bolest.

Kako se koriste dijagnostički kriteriji?

Za postavljanje dijagnoze neurolozi često koriste Kliničke dijagnostičke kriterije Međunarodnog društva za Parkinsonovu bolest i poremećaje pokreta (Movement Disorder Society – MDS).

Jedan od osnovnih pojmova je parkinsonizam. On uključuje bradikineziju, odnosno usporenost pokreta, uz tremor u mirovanju, ukočenost mišića ili oboje.

Nakon što utvrdi parkinsonizam, neurolog procjenjuje postoje li znakovi koji podupiru dijagnozu Parkinsonove bolesti.

To može biti, primjerice, poboljšanje simptoma nakon uzimanja lijekova za Parkinsonovu bolest, tremor u mirovanju ili smanjen osjet njuha.

Istodobno se traže kriteriji koji bi mogli isključiti Parkinsonovu bolest. Među njima su uredan nalaz snimanja dopaminskih transportera, simptomi koji su najmanje tri godine ograničeni samo na donji dio tijela te drugi mogući uzroci parkinsonizma.

Liječnik obraća pozornost i na tzv. znakove upozorenja, među kojima su problemi s disanjem, neuobičajeni neurološki simptomi te vrlo brzo pogoršanje simptoma ili, suprotno tome, njihova neuobičajena stabilnost.

Na temelju kombinacije tih nalaza Parkinsonova bolest može se klasificirati kao klinički potvrđena ili klinički vjerojatna.

Zašto je važno isključiti druge bolesti?

Nekoliko različitih bolesti i poremećaja može uzrokovati simptome slične Parkinsonovoj bolesti. Zbog toga neurolog tijekom dijagnostike provodi diferencijalnu dijagnozu, odnosno pokušava utvrditi postoji li drugo stanje koje bolje objašnjava simptome.

Među mogućim dijagnozama su:

• esencijalni tremor – čest poremećaj koji uzrokuje drhtanje, osobito tijekom pokreta ili u situacijama tjeskobe

• parkinsonizam uzrokovan moždanim udarom, određenim lijekovima, traumom glave ili infekcijom mozga

• demencije, uključujući Alzheimerovu bolest

• hidrocefalus normalnog tlaka, kod kojeg dolazi do nakupljanja tekućine u moždanim klijetkama

• multipla sistemska atrofija, rijetka neurološka bolest koja može uzrokovati parkinsonizam, ozbiljne probleme s ravnotežom i trzanje mišića

• progresivna supranuklearna paraliza, neurodegenerativna bolest povezana s neuobičajenim pokretima očiju i parkinsonizmom

• kortikobazalna degeneracija, rijetka neurološka bolest koja može uzrokovati parkinsonizam i druge neurološke simptome

• Wilsonova bolest, nasljedni poremećaj metabolizma bakra koji može dovesti do oštećenja jetre i mozga.

Ako je bolest u vrlo ranoj fazi, nije uvijek moguće odmah sa sigurnošću utvrditi o kojoj se bolesti radi. Neurologu ponekad može trebati nekoliko mjeseci ili dulje da postavi precizniju dijagnozu.

Kako vrijeme prolazi, simptomi i nalazi neurološkog pregleda mogu postati karakterističniji za određenu bolest.

Koje se pretrage koriste?

Iako ne postoji pretraga koja sama može definitivno potvrditi Parkinsonovu bolest, neurolog može preporučiti različite pretrage kako bi bolje procijenio simptome ili isključio druge moguće uzroke.

Magnetska rezonancija (MR) mozga ne pokazuje značajne karakteristične promjene u strukturi mozga kod Parkinsonove bolesti.

Ipak, može biti vrlo korisna jer može otkriti druga stanja koja uzrokuju slične simptome, primjerice moždani udar, multiplu sistemsku atrofiju ili hidrocefalus normalnog tlaka.

DaTscan, odnosno snimanje dopaminskih transportera, posebna je vrsta snimanja mozga kojom se mogu otkriti abnormalnosti u dopaminskom sustavu.

Uredan nalaz govori protiv Parkinsonove bolesti i može je isključiti. Međutim, abnormalan nalaz ne znači automatski da osoba ima Parkinsonovu bolest, jer i druga neurološka stanja mogu uzrokovati slične promjene.

MIBG scintigrafija je nestandardna pretraga nuklearne medicine kojom se mogu otkriti određene promjene na srcu povezane s Parkinsonovom bolešću.

Takav nalaz može dodatno poduprijeti dijagnozu, ali nije dovoljan sam za sebe.

Dijagnostika se i dalje razvija

Budući da Parkinsonova bolest nema jedan jednostavan dijagnostički test, razvijaju se nove metode koje bi liječnicima mogle omogućiti ranije i preciznije razlikovanje Parkinsonove bolesti od drugih neuroloških stanja, piše Ordinacija.hr. 

Za sada se dijagnoza temelji prvenstveno na simptomima, neurološkom pregledu i procjeni cjelokupne kliničke slike. Dodatne pretrage imaju važnu ulogu kada mogu pomoći u isključivanju drugih bolesti ili pružiti dodatnu potporu postavljenoj dijagnozi.