Znameniti hrvatski i ugarski kralj Matija Korvin (poznat i kao Matijaš) umro je na današnji dan prije 535 godina, 6. travnja 1490. u Beču, koji je tada bio pod njegovom okupacijom.
Naime, nakon uspješnog ratovanja s Osmanlijama i osiguranja istočne granice kralj Matija zapetljao se u sukobe u srednjoj Europi. Zaratio se s carom Fridrikom III. i češkim kraljem Vladislavom, a 1485. osvojio je Beč kamo je premjestio svoj dvor.
Na njegovom dvoru u Beču okupljali su se najznačajniji humanisti onoga doba kao Jan Panonac, Ivan Vitez od Sredne, zatim renesansni umjetnici kao Ivan Dunković, Jakov Statilić, Vinko Dubrovčanin i drugi. Za njegove vladavine utemeljena je i svjetski poznata Bibliotheca Corviniana.
U trenutku smrti Matija Korvin imao je 47 godina, a iza sebe nije ostavio nijednog zakonitog potomka. Koliko je poznato, imao je samo jednog nezakonitog sina – Ivaniša Korvina – kojem je nastojao osigurati nasljeđivanje ugarske krune. Međutim, to mu nije uspjelo, a za novog je kralja nakon Matijine smrti izabran Vladislav II. Jagelović.
Pogrebni obred za kralja Matiju Korvina održan je u bečkoj katedrali sv. Stjepana.
Matija Korvin bio je sin erdeljskog vojvode Jánosa Hunyadija († 1456.) i Elizabete Szilágyi († 1483.).
Rođen je u Kolozsváru (Cluj) 23. veljače 1443. godine. Otac mu je bio jedan od najznačajnijih ugarskih vojnih zapovjednika 15. stoljeća i borac protiv Turaka, koji je stekao veliki ugled među mađarskim plemstvom.
Nazvan je Corvinus prema gavranu (lat. corvus) kojega je imao u grbu. Matijašev otac, vojvoda Janko je proglašen 1452. godine gubernatorom kraljevstva s velikim ovlastima, nakon što je Fridrik III., skrbnik novog kralja, maloljetnog Ladislava V. odbio predati ga Mađarima da ga okrune za kralja.
Već sljedeće godine, izabran je Matijin stariji brat Ladislav za hrvatsko-dalmatinskog bana. Iste godine je kralj Ladislav V. preuzeo vladarske dužnosti, na što se Janko odrekao gubernatorskog naslova i ovlasti i postao vrhovni zapovjednik vojske.
Godine 1454. otpočeo je Janko Hunjadi rat protiv Osmanlija, kao odgovor na osmansko osvajanje Carigrada godinu dana ranije. Vojna kampanja nije bila uspješna, zbog čega je, uz pomoć pape Nikole V. (1447. – 1455.) organizirao križarsku vojnu.
Na to je sultan Mehmed II. Osvajač napao 1456. godine strateški važan grad Beograd. U to vrijeme zavadili su se Matijin brat Ladislav i knez Ulrik II. Celjski, skrbnik mladog kralja Ladislava V., oko vlasti nad Hrvatskom.
Sukob među njima završio je tako što je Ladislav Hunjadi dao pogubiti Ulrika, koji je bio posljednji muški član obitelji Celjskih. Međutim, kralj Ladislav V. se osvetio za smrt svog rođaka i odgojitelja, tako što je dao zarobiti Ladislava Hunjadija i njegova mlađeg brata Matiju.
Godine 1457. dao je pogubiti Ladislava, a Matiju je odveo kao sužnja u Prag. Osam mjeseci kasnije, kralj je umro te je Matija bio oslobođen. Zbog velikog pritiska nižeg plemstva koje je, zbog zasluga Matijina oca Janka, bilo na strani Hunadijevaca, velikaši su pristali izabrati Matiju za novog hrvatsko-ugarskog kralja.
