Prije stotinu godina, na putu iz Metkovića prema Sarajevu, austrijski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand posjetio je Mostar.
O dočeku koji mu je priređen, Bljesak.info donosi prijevod izvješća koje su 27. lipnja 1914. objavile bečke novine Neuigkeits-Welt-Blatt (broj 144, lipnja 1914., str. 5).
Stigavši na željeznički kolodvor glavnoga grada Hercegovine, prijestolonasljednik je izvršio smotru počasne Pješače pukovnije lokalnoga garnizona, nakon čega je gradonačelnik Komadina održao pozdravni govor Nadvojvodi u kojem je izrazio zahvalu za posjetu gradu i uputio molbu da se Nadvojvoda udostoji prenijeti osjećaje sinovske ljubavi, odanosti, nepokolebljive vjernosti i odanosti prema uzvišenoj osobi Cara na vrhovnom prijestolju. Naposljetku je gradonačelnik prijestolonasljedniku izrazio dobrodošlicu u „krševitu Hercegovinu“.
Nadvojvoda Franjo Ferdinand odgovorio je na ovaj govor: Zahvaljujem Vam, gospodine gradonačelniče, za pozdravnu dobrodošlicu na hercegovačkom tlu i s iskrenom radošću prihvaćam Vaše uvjeravanje o nepokolebljivoj vjernosti i odanosti Njegovom Veličanstvu, našem milostivom vladaru. Posebnu radost mi pruža to što mi se nudi prilika upoznati zanimljivi glavni grad Hercegovine.
(Nastavljajući na hrvatskom jeziku:) Molim Vas, gospodine gradonačelniče, prenesite stanovnicima ovoga lijepog grada, za čiji razvoj imam najdublje zanimanje, moj najiskreniji pozdrav.“
Gradonačelnikov govor i Nadvojvodin odgovor primljeni su s glasnim klicanjem.
Zatim je održano predstavljanje dužnosnika, od kojih je svaki bio pozdravljen govorom. Kroz špalir koji su formirali općinski vijećnici, autonomnih tijela svih konfesija i zbora veterana, Nadvojvoda je prošao do automobila, kako bi započeo obilazak grada.
Išlo se kroz Ricinu ulicu, preko mosta Franje Josipa do nove kupaonice Franje Ferdinanda, koju je Nadvojvoda obišao u cijelosti. Prije Karađozbegove džamije Nadvojvoda se zaustavio i ponovno mahnuo muslimanskoj školskoj djeci, koja su s hodžama bila posložena na vrhu dvorišta džamije i pjevala državnu himnu.
Na Komadininu mostu, Nadvojvoda se zaustavio kako bi uživao u veličanstvenu pogledu na stari rimski most. Vožnja je zatim išla pored elektrostanice Franje Josipa i Franjevačkog samostana, do Štefanijinie aleje, i odatle natrag na željeznički kolodvor.
Na svim mjestima i u svim ulicama kuda je Nadvojvoda prošao, svečano odjeveni stanovnici pripremili su Nadvojvodi slavljeničke ovacije. Uvijek i uvijek iznova oglašavao se glasan uzvik 'Živio' upućen Caru, Nadvojvodi, Dinastiji i Monarhiji.
Nadvojvoda je zahvalio, pozdravljajući srdačno na sve strane. Čitav je grad sjajio u najbogatije ukrašenim zastavama.
Na željezničkoj stanici, Nadvojvoda se pozdravio s uglednicima, kojima je ponovno izrazio svoje zadovoljstvom prijemom.
