Priča o rumunjskom matematičaru Stefanu Mandelu već desetljećima privlači pažnju kao jedan od najneobičnijih primjera primjene teorije vjerojatnosti u stvarnom životu.
Njegov slučaj posebno se ističe zbog činjenice da je kroz niz godina uspio osvojiti glavne lutrijske premije čak 14 puta, što je kasnije dovelo i do promjena pravila u više država.
Rođen 1931. godine u siromašnoj obitelji, Mandel je od najranije dobi pokazivao izražen talent za matematiku. Ipak, zbog teških financijskih okolnosti nije mogao nastaviti akademski put pa je radio kao računovođa kako bi osigurao egzistenciju.
S plaćom od svega 88 dolara mjesečno, kako je kasnije govorio u intervjuima, počeo je tražiti način kako poboljšati svoju financijsku situaciju.
Upravo tada ulazi dublje u proučavanje teorije vjerojatnosti i radove talijanskog matematičara Leonarda Fibonaccija, što ga je postupno dovelo do ideje primjene matematike na lutrijske sustave.
Razvio je metodu koja se temeljila na kombinatorici i logistici, a cilj joj je bio optimizirati izbor i kupnju velikog broja kombinacija brojeva.
Logika sustava bila je jednostavna u teoriji, pronaći lutrije gdje je dobitak veći od ukupnog troška kupnje svih mogućih kombinacija, čime bi se u idealnim uvjetima mogao ostvariti profit.
Prvi ozbiljniji test Mandel je proveo 1965. godine zajedno s prijateljem, financirajući zajedničku kupnju listića. Taj pokušaj donio im je ukupni dobitak od oko 20.000 dolara, od čega je Mandelu pripalo oko 4.000 dolara.
Nakon toga emigrirao je u Australiju, gdje je svoju ideju pretvorio u organizirani sustav. Okupio je investitore i formirao skupine koje su pomoću računala i pisača generirale i obrađivale velik broj kombinacija listića.
Tijekom 1980-ih taj je pristup rezultirao s oko 12 glavnih dobitaka u Australiji, uz stotine tisuća manjih nagrada. Kada su mogućnosti u Australiji postale ograničene, Mandel je fokus prebacio na Sjedinjene Američke Države.
Posebno je izdvojio lutriju u saveznoj državi Virginiji, koja je omogućavala ispis listića kod kuće, a broj mogućih kombinacija iznosio je oko 7,1 milijun.
Njegov tim je unaprijed pripremio sve kombinacije i organizirao njihovu distribuciju kroz mrežu prodajnih mjesta.
Kada je 1992. godine jackpot premašio 27 milijuna dolara, sustav je aktiviran u punom opsegu. Rezultat je bio dobitak od oko 33 milijuna dolara, odnosno približno 24 milijuna dolara čiste zarade nakon troškova.
Iako su ga istraživale brojne američke i međunarodne institucije, uključujući FBI, CIA-u, Tajnu službu i Interpol, nije utvrđeno da je prekršio zakon.
Lutrija u Virginiji isplatila je dobitak, ali je slučaj doveo do promjene pravila koja su ograničila masovnu kupnju listića i organizirane investicijske sustave, piše Dnevno.hr.
Tako je zatvorena takozvana "Mandelova rupa", koja je omogućavala ovakav oblik strategije. Nakon tog razdoblja Mandel je pokušavao ponoviti uspjeh u drugim državama, no bez ranijih rezultata. Kasnije se povukao iz javnosti i preselio na otok Vanuatu u južnom Pacifiku.
Njegov bivši suradnik jednom je izjavio da se radi o priči koja nadilazi fikciju, dok Mandel nikada nije otkrio detalje svog algoritma, uspoređujući ga s poslovnom tajnom velikih svjetskih brendova.