Dana 25. svibnja 240. godine prije Krista, kao i u sljedećim danima, mogao se na noćnom nebu sa Zemlje golim okom vidjeti Halleyev komet. Pritom je u Kini nastala zabilješka o tom kometu, što se danas smatra prvim zabilježenim pojavljivanjem Halleyevog kometa u povijesti.
Od tada nas on nije nijednom posjetio a da to netko negdje u svijetu nije zabilježio.
Halleyev komet dolazi u blizinu Sunca u periodima od otprilike 75,3 godina, premda duljina tog vremenskog razdoblja varira ovisno o promjenama u putanji kometa.
Kada je najbliži Suncu, komet je otprilike između orbita Venere i Merkura, a kad je najudaljeniji nalazi se čak iza Neptunove orbite, na udaljenosti od oko 5,25 milijardi kilometara. Masa Halleyevog kometa iznosi otprilike 220 milijardi tona.
Koliko je poznato, astronomi u starom i srednjem vijeku nisu shvaćali da Halleyev komet periodički dolazi u blizinu Sunca i Zemlje. Naime, različita njegova pojavljivanja smatrali su dolascima različitih kometa, a tek je britanski astronom Edmond Halley, po kojemu je komet nazvan, ustanovio zakonitost u vremenskom periodu.
Spomenuto kinesko bilježenje pojave tog kometa, dakle, nije tumačeno kao periodički događaj. Danas se zna da će se Halleyev komet sljedeći put približiti Suncu i Zemlji 2061. godine.
Komet se giba retrogradno (nagib prema ravnini ekliptike 162,262°) veoma izduženom stazom (ekscentricitet 0,967), pa se Suncu približi na 0,586 astronomskih jedinica, odnosno udalji na 35,082 astronomskih jedinica. Posljednji put prošao je kroz perihel 9. veljače 1986.
Perihel (grč. peri: blizina + ἥλιος ili helios = Sunce) je položaj nekog planeta (ili bilo kojeg Sunčeva pratioca kao planetoida, patuljastog planeta, kometa i drugo) na svojoj eliptičnoj putanji kada je najbliži Suncu (odnosno Sunčevu središtu).
Izbliza su ga proučavale svemirske letjelice Giotto, Sakigake, Suisei i Vega. Snimka s Giotta pokazuje izduženu jezgru izmjera 7,2 km × 7,2 km × 15,3 km. Iz vrlo tamnog tla na osunčanoj površini jezgre izbijali su mlazovi isparene tvari (leda i prašine) u obliku gejzira.
Kao i drugi kometi, i Halleyjev je potekao iz sferičnog roja bilijuna kometa što okružuju Sunčev sustav. Taj se Oortov oblak (nazvan tako prema nizozomskom astronomu Janu Hendriku Oortu), nalazi otprilike godinu svjetlosti daleko od Sunca te se vjerojatno sastoji od razmjerno gustog unutrašnjeg i rjeđe naseljenog vanjskog oblaka.
Rimljani su vjerovali da on simbolizira smrt vojnika i državnika Marka Vipsanija Agripe (12. pr. Kr.). Godine 451. njemu je pripisana rimska pobjeda nad hunskim vođom Atilom, a 684. ga optužiše za kugu.
Godine 1066. u Engleskoj se normansko osvajanje i smrt kralja Harolda II. u boju kod Hastingsa pripisalo njegovu utjecaju.
Godine 1222. Džingis-kan, koji je taj komet smatrao svojim vlastitim zvjezdanim glasnikom, sa svojim je Mongolima pobio milijune, a korejski su promatrači neba zabilježili da je rep kometa bio crvene boje.
Johannes Kepler ga je vidio 1607. godine. U rujnu 1682. promatrao ga je i sam Halley. Godine 1910. razvikani je ponovni dolazak Halleyjeva kometa izazvao silnu paniku, napose kad su novine javile da su mu u repu otkriveni otrovni plinovi.
Kada komet obavlja svoj nebeski obilazak, on plovi protiv Sunčeva vjetra, a ovaj plin i prašinu mete u dugi rep protegnut iza kometa. Bez obzira da li komet dolazi ili odlazi, rep mu je uvijek usmjeren od Sunca.
