Dan kad je pao Charles "Lucky" Luciano, tvorac moderne mafije

Na današnji dan prije točno 90 godina osuđen je za prisiljavanje na prostituciju najpoznatiji američki mafijaš Charles "Lucky" Luciano (rođen kao Salvatore Lucania).

Tvorac moderne mafije svoj nadimak "Lucky" duguje - smatra se - sreći u kockanju, preživljavanju u nizu teških premlaćivanja pa čak i u situaciji u kojoj mu je prerezano grlo.

On je vrlo brzo shvatio da razjedinjenost mafijaških obitelji ozbiljno narušava prihode, zbog čega je ujedinio pet glavnih njujorških mafijaških familija i stvorio kriminalno carstvo kojim je upravljao čvrstom rukom.

Na suđenju, koje je trajalo od 13. svibnja do 7. lipnja 1936., Lucianu se sudilo za prisilnu prostituciju, i to po 90 točaka optužnice da bi kasnije taj broj bio smanjen na 62.

Prostituka Florence kao ključna svjedokinja

Tijekom suđenja saslušan je velik broj svjedoka, među kojima je bilo na desetke prostitutki. Među ključnim svjedocima isticala se prostitutka Florence "Cokey Flo" Brown, teška ovisnica o heroinu. Iako se ona zbog ovisnosti može smatrati kontroverznim svjedokom očito je sud smatra da je vjerodostojna, a njezino se svjedočenje smatralo iznimno važnim jer je bila u izravnom kontaktu s Lucianom.

Njezine izjave otkrile su način na koji je Luciano upravljao svojim golemim kriminalnim carstvom. Luciano nije bio pristaša razgovora i dogovora već je preferirao silu kako bi uspostavio red.

Upravo je takvim pristupom uspio staviti pod punu kontrolu, sebi podređene, makroe i madam. Ne bi li to realizirao organizirao je javne kuće kao profitabilni sustav trgovačkih lanaca.

U tom poslu na njegovoj platnoj listi našlo se 5000 prostitutki, a godišnji prihod iznosio je oko 10 milijuna dolara. Glavni tužitelj na suđenju Thomas E. Dewey okarakterizirao je ovo suđenje kao šokantno i ono koje ne ostavlja mjesta sumnji da se ovdje sudi najvećem američkom kriminalcu.

Maksimalna kazna

Iako su Cokey Flo i neke druge prostitutke u međuvremenu odustale od svjedočenja, vjerojatno pod snažnim pritiskom, odnosno onome što se u pravnoj terminologiji naziva nedopuštenim utjecajem na svjedoke, porota je Luciana proglasila krivim po svim točkama optužnice te ga je osudila na kaznu zatvora u trajanju između 30 i 50 godina. Bila je to najduža moguća kazna za prisilno podvođenje.

Upravo činjenica da su prostitutke povukle svoje izjave, a da je Luciano ipak osuđen ide u prilog tome da je za njegovo sudjelovanje u poslu s organiziranom prostitucijom bilo i drugih valjanih dokaza. Nakon suđenja Luciano je prebačen u najstrože čuvani zatvor Clinton u Dannemoru u američkoj saveznoj državi New York.

Iznenada oslobođen

Međutim, iako se očekivalo da će Luciano iza rešetaka provesti ostatak svog života to se nije dogodilo i on je tijekom Drugog svjetskog rata izašao na slobodu. Ironično je da ga je oslobodila američka vlada jer se planirala invazija na Siciliju i vojsci je trebala pomoć domaćih ljudi u napredovanju savezničkih snaga.

Luciano se zahvaljujući tome vratio u Italiju i naselio u Napulju. Tu je ostvario svoj dio pogodbe te se potom nastavio baviti kriminalnim djelatnostima, samo s ograničenim radijusom djelovanja. Ovaj je najbogatiji i najmoćniji šef organiziranog kriminala u Americi, umro u Napolju 1962. godine.

Nadimak "Lucky" bio opravdan?

Slučaj Luciana pokazao je da novac nije garancija da iznimno bogati ljudi ne mogu biti osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, ali je istovremeno potvrdio da će oni uglavnom naći način da ne odsluže kaznu do kraja.

Ovakav je rasplet događaja opravdao njegov nadimak "Lucky" jer ga sreća nije napustila do samog kraja.