Bitka kod Worcestera – odlučujući boj Građanskog rata u Engleskoj

Na današnji dan prije 375 godina, 3. rujna 1651. odigrala se Bitka kod Worcestera, odlučujuća bitka Građanskog rata u Engleskoj. Poraz kralja Karla II. u toj bitki, nakon koje je on pobjegao u inozemstvo, značio je konačnu pobjedu pristaša Olivera Cromwella, vojska parlamentaraca (Roundheads).

Bitka se dogodila u blizini grada Worcestera u središnjoj Engleskoj, oko pedeset kilometara istočno od granice s Walesom. Kralj Karlo II. imao je u to vrijeme samo 21 godinu, a na prijestolje je nominalno bio došao nakon što su parlamentarci bili smaknuli njegovog oca, kralja Karla I., dvije i pol godine ranije.

Oliver Cromwell bio je u to vrijeme, naprotiv, iskusan 52-godišnji vojskovođa. Osim engleskih rojalista, glavnu podršku davali su mladom kralju Škoti, koji su činili veći dio njegovih postrojbi na bojnom polju kod Worcestera.

Nakon poraza, Cromwell je zarobio oko 10.000 ljudi. Sudbina tih zarobljenika bila je surova: stotine su poslane na prisilni rad na isušivanju močvara u Engleskoj, dok je na tisuće njih ukrcano na brodove i prodano u sedmogodišnje roblje (indentured servitude) u prekooceanske kolonije poput Nove Engleske, Virginije i Barbadosa. Vrlo malo njih se vratilo u Škotsku.

Cromwellove su snage u velikom boju kod Worcestera bile čak oko dva puta brojnije i sastojale su se od profesionalnih vojnika (tzv. New Model Army).

Kralj Karlo II. pratio je bitku s promatračnice na tornju katedrale u Worcesteru. S vrha tornja katedrale u Worcesteru uočio je slabu točku u Cromwellovom centru i osobno poveo protunapad kroz gradska vrata, ali premoćna brojnost parlamentaraca (28.000 naspram 16.000 rojalista) brzo je ugušila taj pokušaj.

Rojalisti su prethodno planirali iznenadni noćni napad na Cromwellovu artiljeriju na brdu Red Hill prije same glavne bitke. Međutim, planove je presreo i Cromwellu dojavio lokalni puritanski krojač iz Worcestera. Zbog ove izdaje, rojalisti su upali u zasjedu i pretrpjeli teške gubitke, a nesretni krojač je identificiran i obješen već sljedeći dan.

Rojalisti su na kraju bitke do nogu poraženi pa je kralj morao potajice napustiti Englesku. Iz grada Worcestera pobjegao je kradom kroz sjeverna vrata, a pri bijegu kroz ostatak Engleske jednom se prilikom čak morao sakriti na hrastovo stablo.

Za njim je bila raspisana golema potjera uz nagradu od 1000 funti. Najpoznatiji detalj njegova bijega dogodio se u blizini imanja Boscobel House, gdje je cijeli dan proveo skriven u krošnji jednog hrasta dok su parlamentarni vojnici doslovno hodali ispod njega i pretraživali šumu.

Taj je hrast postao legendaran pod nazivom The Royal Oak (Kraljevski hrast), a upravo zbog ovog događaja "Royal Oak" je i danas jedno od najčešćih imena za pubove diljem Velike Britaniji.

Iz engleske grofovije Dorset uspio je naposljetku isploviti prema Francuskoj i sačuvati svoj život. Na prijestolje se vratio tek 1660. godine, nakon Cromwellove smrti.

Bitka kod Worcestera donijela je nevjerojatnu povijesnu simetriju. Prva prava bitka Engleskog građanskog rata odigrala se 1642. godine kod mosta Powick Bridge, na samom rubu Worcestera. Devet godina kasnije, posljednja velika bitka vodila se na istom tom mjestu, u okolnim poljima i na samom mostu.

Puritanac Hugh Peter tada je zapisao poznatu rečenicu da su kod Worcestera "engleske nevolje počele, i tamo su sretno završile".