Na današnji dan, 28. travnja 1900. godine rođen je Hitlerov šef Gestapa Heinrich Müller. Budući da je prezime Müller (sa značenjem mlinar) vrlo često u Njemačkoj, nazivali su ga i Gestapo-Müller radi razlikovanja od drugih Müllera.
Rođen je u bavarskom glavnom gradu Münchenu u katoličkoj obitelji, a u dobi od oko 19 godina pridružio se bavarskoj policiji. Loše mišljenje o komunistima stekao je kad je svjedočio njihovom nasilju za vrijeme kratkotrajne Bavarske Sovjetske Republike.
Müller je postao profesionalni policajac, a s vremenom je došao i na čelo münchenske političke policije.
Müller kao policijski sekretar (njem. Polizeisekretär) dugo vremena u načelu nije podržavao naciste. Kad su nacisti preuzimali vlast u Bavarskoj, on je savjetovao svojim nadređenima upotrebu sile protiv njih. O Hitleru je Müller svojedobno govorio kao o "imigrantskom nezaposlenom soboslikaru".
Ipak, nakon što su nacisti došli na vlast zaposlili su Müllera kao sposobnog i nemilosrdnog profesionalca. Neki nacisti nisu mogli vjerovati da je takav načelni protivnik nacizma mogao doći na čelo Gestapa. Müller se u Hitlerovu nacističku stranku NSDAP učlanio tek 1939. godine, i to nakon Himmlerovog traženja.
Müllerov neposredni nadređeni bio je zloglasni Reinhard Heydrich, šef Glavnog ureda za sigurnost Reicha (njem. Reichssicherheitshauptamt – RSHA). Heydrich je oko sebe okupio još nekoliko Bavaraca – Franza Josefa Hubera i Josefa Alberta Meisingera, pa su ti ljudi iz Münchena, zajedno s Müllerom, činili neku vrstu profesionalne jezgre policijskog vodstva.
Heinrich Müller ostao je na čelu Gestapa uredno sve do kraja rata, i to s činom SS-Gruppenführera i Generalleutnanta policije. Velik misterij predstavlja njegov nestanak nakon što su Sovjeti osvojili Berlin. Naime, ne zna se ni kada ni gdje je umro, a oko toga postoje i mnoge teorije slične teorijama zavjera.
Müller je nestao u svibnju 1945. Prema šest svjedoka koje je zapadnonjemačka policija intervjuirala 1961., Müller je posljednji put viđen u kancelariji Reicha 1. i 2. svibnja 1945. - nakon Hitlerovog samoubojstva. Smatra se vjerojatnim da je Müller poginuo tijekom pada Berlina početkom svibnja 1945.
Izvješća da je Müller krajem travnja 1945. avionom pobjegao u Švicarsku i kasnije radio za američke obavještajne službe u Južnoj Americi temelje se na knjizi koju je 1996. objavila desničarska ekstremistička izdavačka kuća Druffel. Knjiga sadrži krivotvorene izvore, brojne je proturječnosti i "puna je trivijalizacije nacističke politike istrebljenja, a istovremeno puna omalovažavanja žrtava nacističkog režima".
Voditelj nacističke vanjske obavještajne službe SD-a, Walter Schellenberg, smatra se jednim od začetnika glasina da je Müller već prije 1945. radio za SSSR i bio u radio vezi sa sovjetskim tajnim službama. Schellenberg, za kojeg se kaže da je imao žestoko rivalstvo s Müllerom, izrazio je takve sumnje 1945. tijekom ispitivanja američke obavještajne službe OSS.
Schellenbergove izjave demantirali su i Ernst Kaltenbrunner, Müllerov izravni nadređeni, i njegov podređeni Heinz Pannwitz. Heinz Pannwitz, koji je i sam proveo nekoliko godina u sovjetskom pritvoru, rekao je CIA-i 1959. da mu je tijekom ispitivanja u SSSR-u više puta rečeno da je Müller mrtav.
Prema Johannesu Tuchelu, ravnatelju Memorijalnog centra njemačkog otpora, Müller je umro neposredno prije kraja rata: Analiza suvremenih dokumenata potvrđuje da je njegovo tijelo pronađeno u kolovozu 1945. u improviziranoj grobnici u blizini bivšeg Ministarstva zrakoplovstva Reicha, jasno identificirano, a potom pokopano u Berlinu u masovnoj grobnici na židovskom groblju, koje je očišćeno 1943. po nalogu Gestapa.
