Godine 1921. Ada Blackjack bila je samohrana majka iz Inuitske zajednice, siromašna i očajna. Nije bila istraživačica, lovkinja ni pustolovka. Bila je krojačica koja se prijavila na arktičku ekspediciju kako bi zaradila nešto novca i liječila bolesnog sina.
Tako je započela jedna od najnevjerojatnijih priča o preživljavanju u povijesti. Ekspedicija, koju je organizirao kontroverzni polarni istraživač Vilhjalmur Stefansson, imala je cilj prisvojiti Wrangelov otok u Arktičkom oceanu za Kanadu. Ada je bila jedina žena, jedina domorotkinja i jedina koja nije imala iskustva u preživljavanju u surovim arktičkim uvjetima.
Zajedno s četiri bijela muškarca iskrcala se na taj daleki i zaleđeni otok, stotinama kilometara od civilizacije. Kako su zalihe hrane i opreme počele nestajati, trojica muškaraca odlučila su krenuti preko leda u potrazi za pomoći – i nikada se više nisu vratila. Četvrti član ekspedicije, bolesni istraživač, preminuo je nedugo potom.
Ada je ostala sama – potpuno sama – osim mačke po imenu Vic koja joj je bila jedina pratnja.
Ono što je uslijedilo nadilazi svaku maštu. Bez ikakvog prethodnog iskustva, Ada je naučila pucati iz puške, postavljati zamke, klati tuljane, čitati Bibliju naglas da održi razum, a nožem je tjerala polarne medvjede koji su joj se približavali. Kad su joj prsti počeli smrzavati, sama si je sašila rukavice.
A Vic, njezina vjerna mačka, sklupčala bi se uz nju svake noći, dijeleći toplinu i šutnju ledene samoće.
Dvije godine kasnije, kada su napokon stigli spasioci, zatekli su Adu živu. Mršavu, umornu, ali nepokorenu. Preživjela je ono što većina ne bi – ne zato što je bila obučena za to, nego zato što nije imala izbora.
Muški članovi ekspedicije, koji su nestali i koji su vjerojatno stradali, dobivali su naslovnice u novinama i hvalospjeve. Ada Blackjack pala je u zaborav. Bila je domorotkinja, žena i siromašna – nije se uklapala u tadašnje ideale heroizma.
Danas, njezina priča polako izlazi iz zaborava.
Priča o preživljavanju, majčinskoj ljubavi, snazi tihe žene koja nije tražila slavu, ali ju je svojim životom itekako zaslužila.
