Françoise Sagan i Jean-Paul Sartre, velikani francuske i svjetske književnosti
Na današni dan, u razmaku od 30 godina, rođeni su Jean-Paul Sartre i Françoise Sagan, francuski autori koji su obilježili epohu.
Jean-Paul Charles Aymard Sartre rođen je u Parizu 21. lipnja 1905. godine kao sin mornaričkog časnika.
Majka mu je, njemačko-alzaškog porijekla, bila rođakinja nobelovca Alberta Schweitzera. Kad je Sartre imao samo 15 mjeseci, umro mu je otac.
Otad ga je odgajao djed po majci, Charles Schweitzer, profesor njemačkog jezika, koji ga je podučavao matematici i upoznao ga s klasičnom književnosti u vrlo ranoj dobi.
Kao mladić, 1920-ih godina, Sartre se počeo zanimati za filozofiju, nakon što je pročitao Bergsonov Esej o trenutnim podacima svijesti. Studirao je u Parizu na École Normale Supérieure, institutu višeg školstva, koji je bio ishodište svih francuskih mislilaca i intelektualaca toga doba.
Sartre je bio uvelike inspiriran zapadnjačkom filozofijom; upijao je ideje filozofa kao što su Immanuel Kant, Georg Wilhelm Friedrich Hegel i Martin Heidegger.
Veza sa Simone de Beauvoir
Godine 1929. na École Normale upoznao se sa Simone de Beauvoir, koja je studirala na Sorbonni i kasnije postala istaknuta intelektualka, književnica i feministica. Zapisano je da su njih dvoje imali prisnu prijateljsku, te otvorenu ljubavnu vezu.
Njih su dvoje zajedno doveli u pitanje kulturne i socijalne pretpostavke svojega odgoja, koji su smatrali buržujskim. Konflikt između opresivnog, duhovno uništavajućeg konformizma (mauvaise foi, loša vjera, zla namjera) i autentičnog bivanja postao je glavnom temom Sartreovih djela, pa i njegovoga filozofskog spisa Bitak i ništo (L'Être et le Néant, 1943.).
Uvod u Sartreovu filozofiju njegov je spis Egzistencijalizam je humanizam (L'Existentialisme est un humanisme, 1946.) koji je prvobitno predstavljen kao predavanje. U tom djelu on brani egzistencijalizam od njegovih kritičara, što naposljetku rezultira u donekle nepotpunom opisu njegovih ideja.
Djelo se smatralo popularnim; pojednostavljeno, početnicom za one koji su željeli saznati više o Sartreovim idejama, ali im je nedostajalo filozofskog obrazovanja da bi potpuno apsorbirali Bitak i ništo. Ovdje iznesene teze ne bi se smjele uzeti bez zadrške. Sartre je 1965. izjavio da je izdavanje ovog djela bila "greška".
Na École Normale Supérieure Sartre je diplomirao 1929. s doktoratom iz filozofije, a od 1929. do 1931. služio je u francuskoj vojsci.
Sartreu je 1964. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, no odbio ju je primiti iz moralnih razloga.
"La Sagan"
Popularna francuska književnica Françoise Sagan rođena je kao Françoise Marie Anne Quoirez 21. lipnja 1935. u mjestu Cajarc, u bogatoj industrijskoj obitelji u južnoj Francuskoj, a prezime je promijenila na inicijativu roditelja jer nisu željeli da ih se povezuje s njezinim književnim radom.
Pseudonim je uzela prema liku princeze od Sagana iz ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom Marcela Prousta.
Od svog debitantskog romana Dobar dan, tugo (Bonjour tristesse, 1954), Sagan je godinama bila najuspješnija francuska autorica bestselera. Prema nekoliko njezinih romana snimljeni su filmovi.
Prvi je roman napisala u samo sedam tjedana u dobi od 17 godina nakon što nije primljena na studij književnosti na pariškoj Sorboni te je, prema vlastitim izjavama, htjela dokazati da joj ne manjka potrebne inteligencije.
Roman je objavljen 1954. godine, a govori o 17-godišnjakinji koja tijekom ljetovanja na Mediteranu iz svog života istjera dvoje ljubavnika svoga oca, a svojim je iskrenim opisima izazvala skandal.
Pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost François Mauriac pohvalio je Sagan: "Talent ove užasne djevojke je neupitan". Vatikan je, međutim, stavio roman na indeks "zabranjenih" knjiga.
U pet godina u svijetu je prodano četiri milijuna primjeraka na francuskom i u prijevodima na 21 jezik. Knjiga je nagrađena Prix des Critiques.
Opus Françoise Sagan uključuje više od 40 romana i drama, Izvjestan osmijeh (Un certain sourire, 1956), Za mjesec, za godinu (Dans un mois, dans un an, 1957), Volite li Brahmsa? (Aimez-vous Brahms?, 1959).
Najuspjelija su joj djela u kojima je miješala fikcionalne s esejističkim i autobiografskim elementima: Modrice na duši (Des bleus à l’âme, 1972), S najljepšim sjećanjem (Avec mon meilleur souvenir, 1984), …S iskrenom sućuti (…Et toute ma sympathie, 1993).
Pisala je i drame (Dvorac u Švedskoj – Château en Suède, 1960; Valentinina ljubičasta haljina – La Robe mauve de Valentine, 1963).
