Zdravko Nikić objavio desetu knjigu "Putuj pjesmo"

Zbirka duhovne poezije "Putuj pjesmo", deseta knjiga hrvatskog književnika Zdravka Nikića i treća posvećena duhovnosti, izašla je iz tiska u nakladi ogranaka Matice hrvatske iz Čitluka, Opuzena i Gruda.

Recenzenti zbirke su književnici Ivan Baković i Josip Milić, knjigu je tiskala tiskara FRAM Ziral Mostar, a ilustracijama ju je obogatila Jelena Nikić.

Zbirka o unutarnjoj borbi i kršćanskim vrijednostima

Josip Milić u recenziji ističe kako "Putuj pjesmo" nije samo zbirka pjesama nego trag unutarnjeg puta i svjedočanstvo borbe između svjetla i tame.

"Ova zbirka nije samo skup pjesama. Ona je trag jednoga unutarnjega puta, svjedočanstvo borbe između svjetla i tame – kako je i naslov jedne pjesme. To je vječna tema pjesnikā još od vremena perzijskog mudraca Zaratustre. Borba između dobra i zla, nade i beznađa, ali naznačuje i ono itekako bitno: naše mjesto u toj borbi. Valja nam ustrajati na pravoj strani. Zbog toga je zbirka i inspirativna", napisao je Milić.

Dodao je kako će čitatelji u zbirci moći pronaći osobne osjećaje, ali i širu sliku društva u kojem žive te poticaj za promišljanje o zauzimanju za opće dobro kroz kršćanske vrijednosti.

Predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne Ivan Baković u svojoj je recenziji istaknuo kako se već iz riječi koje se pojavljuju u pjesmama, poput križa, Boga, Krista i ruku, može zaključiti da je riječ o poeziji kršćanskog nadahnuća.

"Kao što se Jakov hrvao s Bogom, tako se i pjesnik hrve s pjesmom – I hrvu se pjesnik / i pjesma (Pjesma i križ) – a hrve se i angažiran trećoredac s mnogim pojavnostima (devijacijama) ovoga svijeta, što je itekako primjetno u većini pjesama", naveo je Baković.

Dodao je kako Nikić u svojim pjesmama vjeruje, moli, nada se, propituje i istražuje, a čitatelju ostavlja poticaj za razmišljanje o "nedokučivim putovima Gospodnjim".

Deseta knjiga u književnom opusu

Zdravko Nikić radio je kao profesor u Banovićima i Šipovu, a potom u Grudama kao tajnik SIZ-a kulture i knjižničar u Narodnoj knjižnici do početka Domovinskog rata.

Godine 1993. zaposlio se u Hercegbosanskoj novinskoj agenciji HABENA kao urednik, a od 1994. do 2001. bio je glavni i odgovorni urednik. Nakon spajanja BHP-a i HABENA-e 2001. godine obnašao je dužnost vršitelja dužnosti glavnog urednika i pomoćnika direktora novoutemeljene Federalne novinske agencije FENA, sve do odlaska u mirovinu krajem 2017. godine. Umirovljeničke dane provodi u Čitluku.

Sklonost pisanju, kako se navodi, naslijedio je od pokojne majke Anđe, rođene Milas, koja je bila nepismena, ali bogata usmenom književnošću. Od gimnazijskih dana objavljuje pjesme i prozne radove u različitim časopisima.

Dosad je objavio knjige "Vrisak kamena", "Strah i glad", "Hrvatska Golgota", "Korak izvan kruga", "Radiestezija zrnce Božjeg dara", "Sime života vičnoga – zapisi Stipana Trnovca", "Zavičajna rapsodija", "Oružje moje duše" i "Krik s križa".

U rukopisu ima roman "Sjeme Sotoninih sinova i sluga – zapisi Stipana Trnovca Matinoga". U svakom njegovu djelu zastupljena je ikavica rodnoga kraja. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.