Nenad Radulović, pjevač beogradske grupe Poslednja igra leptira, bio je poznat po svom originalnom smislu za humor zbog kojeg je od svakog koncerta uspijevao napraviti spektakl, a publika ga je zbog toga obožavala.
Iako nikad nije objasnio kako je došlo do naziva benda, koncerte je često započinjao riječima: "U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu". Ti su mu stihovi kasnije urezani i na grob.
"Kada je bio mali još, uleti leptir i na zavjesi je, i on trči i drugu sobu, bježi odmah. I molim ga: "Hajde, uzmi ga, probaj, samo ga pipni. Evo, dat ću ti crvenu stotku da kupiš sve što hoćeš." On kaže: "Ne, nikako", ispričala je jednom prigodom Nešina majka Bosiljka Radulović.
Tijekom 1989. godine otkriven mu je rak testisa u kasnom stadiju, jer je duže vrijeme liječen pogrešno, a prava dijagnoza je postavljena kasno. Do tada su liječeni prije svega simptomi bolesti (kronični kašalj i dr.).
Nakon postavljanja prave dijagnoze, operiran je na VMA gdje je primao i kemoterapiju. Humoristički duh ga nije napuštao ni u najtežim trenucima. Nastupao je i tijekom liječenja. Nakon kratkog vremena uslijedila je i operacija metastaza na mozgu.
I pored manjih poboljšanja, bolest je nastavila napredovati i Radulović je preminuo na današnji dan, 12. veljače 1990. Dvadeset minuta prije nego što je umro, na pitanje svoga brata kako mu je, odgovorio je: "Pa, ne mogu baš da igram fudbal…"
Imao je 30 godina i njegova smrt jedna je od onih velikih tragedija koje su obilježile jugoslavensku glazbenu scenu.
Nenad Radulović rođen je u Zabojnica kod Kragujevca 13. rujna 1959. godine, a karijeru je započeo kao pjevač i vođa pop-rock sastava Poslednja igra leptira 1979. godine. Glumio je i u "Indeksovom radio pozorištu".
Grupa Poslednja igra leptira objavila je dobro prihvaćen album "Napokon ploča" (1982.), "Ponovo ploča & Druge priče" (1983.), "Opet ploča - Srce od meda" (1985.), "Grudi moje Balkanske" (1986) i "Zajedno smo piškili u pesku" (1987).
Grupa se raspala 1989. godine, a Radulović je tada objavio svoj jedini solo-album "Niko nema što Piton imade" koji je bio parodija "novokomponirane muzike". Za tu prigodu je osmislio lik pod imenom Slobodan Đorđević - Piton, a u okviru tog projekta je nastala i serija emisija za "Indeksovo radio pozorište“.
Počeo je rad na novom albumu, ali je uspio snimiti samo pjesmu "Modra bajka" prije nego što se razbolio i umro.
