Kakva bi to blagdanska gozba bila bez bakalara na bijelo ili crveno? I dok si neka kućanstva ne mogu priuštiti ovu ribu, pa ju mijenjaju s pristupačnijim i jednako ukusnim oslićem, drugima nije problem izdvojiti novac za ovaj blagdanski favorit s dalekog sjevera.
Kod nas bakalar najčešće dolazi u sušenom obliku iz sjevernih zemalja poput Norveške, Islanda ili Aljaske. Tamo se suši na ledenom zraku (na oko 5 Celzijevih stupnjeva) pa bi trebao imati aromatičan miris. Kupujte li bakalar u sušenom obliku, on bi trebao biti tvrd poput kosti.
Nemojte se bojati tvrdog bakalara. Namočite ga u vodi barem 24 sata prije pripreme i redovito mijenjajte vodu čime ćete ga omekšati i poveći mu volumen barem za pola. Što ga dulje namačete, to će riba biti mekša i veća. Sušenu ribu možete istući batom, a ribu možete namakati čak i u mlijeku.
Riba bi trebala biti dugačka barem 60 centimetara s perajama okrenutima prema gore, bez ljuski na vratu i trbuhu. Koža bi trebala biti hrapava, uz leđnu peraju žućkaste boje, te mjestimično posuta tamnim pjegama.
Bakalar se prodaje u rasponu cijena od 150 do 200 kuna za kilogram, a najlakši način za razlikovanje bakalara od bakalarki, ili nekih drugih kopija, jest obvezni suhi žig. Latinski naziv Gadus morhua jamči vam da je riječ o bakalaru.
Bakalar je moguće kupiti i u obliku smrznutih fileta, koji vam omogućavaju nešto širu primjenu. Osim pripreme na bijelo i na crveno, s ovakvim bakalarom možete i eksperimentirati.
