VIDEO | Od mostarskog Sokola do finskih bolnica: Potresno svjedočanstvo Kamenka Mirkovića

''Iz šume je pred nas izletio vojnik s neprirodnim pogledom u očima. Zasuo nas je rafalom s nekoliko metara. Okrenuo sam se bočno da smanjim metu – dva metka prošla su mi kroz oba ramena, jedan mi je smrskao natkoljenicu i završio u trbuhu, a dva u tijelu. Da nije bilo pribranosti Romea Džidića i suboraca koji su me krvarećeg nosili na šatorskom krilu, danas ne bih bio živ'', ispričao je Kamenko Mirković u 15. epizodi podcasta ''Svjedok'', autora i voditelja generala Ilije Ile Vrljića.

Mirković, inženjer strojarstva koji je prije rata radio na prototipu helikoptera u mostarskom Sokolu, u iznimno emotivnom razgovoru prisjetio se kalvarije kroz koju je prošao.

Ovaj diplomirani inženjer, čiji je otac bio pilot JNA, spakirao je suprugu u Zagreb te se u proljeće 1992. godine stavio na raspolaganje 3. bojnoj u Cimu.

Raspoređen je u 2. vod 3. satnije 3. bojne pod zapovjedništvom pokojnog Mile Ćorića. Nakon teške obuke na Vrdima, 18. lipnja 1992. sudjelovao je u proboju prema Bijelom Polju.

Preko srušenog mosta na Bijeloj i strmih draga stigli su do škole na Bresnici, gdje ga je zadesilo teško ranjavanje.

Nakon hitne operacije u izmještenoj ratnoj bolnici u Jablanici i prebacivanja u Split s teškom infekcijom kosti i bolničkom bakterijom MRSA, prebačen je helikopterom za Zagreb.

Kao jedan od najtežih ranjenika, u sklopu međunarodnog projekta otputovao je na liječenje u Finsku, gdje je ostao godinu i dva mjeseca.

''Dok je vani bilo minus 45 stupnjeva i metar snijega, finski doktori su me natjerali u topli bazen i izliječili mi infekciju te sastavili kost. Prošao sam tamo pet operacija. A njihova kuhinja? Šokirao sam se kad su mi na pečenog bataka i u sarmu stavili džem od borovnica!'', kroz osmijeh se prisjeća Mirković.

Kao teški invalid koji se nakon rata vratio struci, radio na ispitivanju zrakoplova te postao prvi vodeći auditor za zaštitu okoliša u BiH, Mirković je oštro reagirao na pokušaje omalovažavanja 3. bojne.

''Kad čujem tvrdnje da je naša bojna 'šetala i slušala cvrkut ptica', kažem da smo u borbama za Bijelo Polje i Podveležje slušali samo zujanje granata, metaka i rafalnu paljbu. Borio sam se za slobodu i protiv fašističkog režima Slobodana Miloševića i ponosan sam na svoju braću po oružju.''