Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Pismo čitatelja

Putovanje kroz kanjon Pive do gorostasne brane Mratinje – sjećanje na mladost i nezaboravna druženja

Radovan Jazić prisjeća se puta kroz kanjon Pive osamdesetih godina, šahovskog „cugera“ s radnicima na brani Mratinje i drugova s kojima je putovao.

Izgradnjom gorostasne brane Mratinje u Crnoj Gori, visoke 220 metara, nastalo je prelijepo Pivsko jezero. Okružuju ga pašnjaci, guste šume, duboki kanjoni i planinski vrhovi. Tu je i Park prirode Piva, koji povezuje nacionalne parkove Durmitor i Sutjesku.

Od prvih pripremnih radova do puštanja Hidroelektrane „Piva“ u puni pogon prošlo je desetak godina. Na njenoj izgradnji radili su ljudi različitih zanimanja iz svih krajeva bivše države, u izuzetno teškim uslovima, kako iznad, tako i duboko ispod zemlje.

Za graditelje je u Mratinju podignuto naselje koje je u to vrijeme više ličilo na moderan grad nego na selo. Od pekare i prodavnica do kina, imalo je sve što je ljudima bilo potrebno za život. I danas pamtim te lijepe zgrade i naselje koje je nekada vrvjelo od života.

Brana Mratinje
Brana Mratinje

Putovanje kao u vječnost i šahovski „cuger“ na brani

Bilo je to 1985. ili 1986. godine kada sam posjetio hidroelektranu u Mratinju, i to u sjajnom društvu. Samo putovanje izgledalo je kao odlazak u vječnost, naročito dok smo prolazili kroz kanjon rijeke Pive. Priroda je tamo nestvarne, divlje ljepote. Put je bio odlično urađen, s mnoštvom tunela i polutunela, ali koliko je bio dobar, toliko je bio i opasan. Skrenete li samo malo udesno, čeka vas duboka provalija.

Sjećam se dobro da smo u posjeti elektrani ostali punih šest sati. Domaćini su nas srdačno dočekali, a ja sam to vrijeme iskoristio da s radnicima elektrane odigram šahovski „cuger“. Bila je to svojevrsna kafanska simultanka u kojoj sam uspio pobijediti sve protivnike.

Mnogo smo se fotografisali tog dana, ali te drage slike ostale su negdje u rodnom kraju i ko zna jesu li danas sve na broju.

Sjećanje na drugove, Nevesinje i Sutjesku

Kada danas vratim film, sjećam se svih nas desetorice koji smo tada bili na tom putovanju. Nažalost, vrijeme čini svoje. Šestorica više nisu među živima, jedan je u Sarajevu, a dvojica su otišla put zapadnih zemalja.

Nakon boravka u Mratinju otišli smo u Nevesinje, gdje smo, ako me sjećanje dobro služi, i prenoćili. Odatle smo krenuli pravo prema Sutjesci. Dok su ostali obilazili Nacionalni park, ja sam gledao da negdje sjednem i odmorim uz kafu u jednom manjem lokalu. Taj dio parka i mjesto gdje je poginuo Savo Kovačević obišao sam tek kasnije. Moram priznati da sam tada više uživao u samom društvu i putovanju nego u obilascima.

Naše prijateljstvo s kolegama iz Crne Gore tu nije stalo. Dvije godine kasnije uzvratili su nam posjetu i došli u Banju Luku, tačnije u Ramiće. Ja tada, nažalost, nisam bio tamo da ih dočekam.

Sve ovo zapisujem da se ne zaboravi – kao trajni podsjetnik na jedno prelijepo putovanje, na drugarstvo i uživanje u mladosti, u vremenima koja ostaju zauvijek urezana u sjećanje.

Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.

POVEZANO