Popis stanovništva najavljen za 2013. godinu u BiH je događaj koji će političke stranke navesti na razvoj novih strategija po jednom pitanju: kako iskoristiti rezultate?
Popis će potvrditi ono što se već zna, a to je drastično promijenjena nacionalna raspodjela unutar BiH u odnosu na 1991. kad je urađen posljednji popis.
Ono što će državu najvjerojatnije dovesti do nove dugotrajne krize je utjecaj rezultata popisa na formiranje razina vlasti, jer se dosadašnji "nacionalni ključ" formirao upravo po popisu iz 1991.
Ovo će se najviše osjetiti u etnički očišćenoj Republici Srpskoj, ali i nekada nacionalno heterogenim dijelovima Federacije poput Sarajeva.
Sve navedeno, međutim, ne smije zaustaviti održavanje popisa stanovništva. To je osobna karta zemlje, a podaci će nam reći i koliko smo zapravo siromašni i neobrazovani ili u kakvim kućama/stanovima živimo.
Ovo neće biti prvi popis koji će pokazati drastične promjene na štetu/korist jednog od naroda koji ovdje žive.
Od prvih popisa provedenih za vrijeme Otomanskog carstva do narednog, metode «šminkanja» nacionalne slike su ostale iste, tek se oružje moderniziralo.
Prvi popis stanovništva u BiH je urađen po turskom osvajanju 1468. i 1469. Bosna i Hercegovina tada doživljava i prve značajne promjene stanovništva zabilježene u popisima. Oko 130.000 stanovnika BiH je zarobljeno, uključujući i mladiće koji su unovačeni kao «danak u krvi». Na prvom popisu stanovništva, zabilježeno je kako na ovom području postoji 37.125 kršćanskih i 332 muslimanske kuće.
Drugi popis, iz 1489., bilježi kako u bosanskom sandžaku postoji 25.068 kršćanskih i 4.485 muslimanskih kuća. Popis iz 1528/29. bilježi oko 635.000 stanovnika, 57% muslimana, 34% katolika i 9% pravoslavaca. Ova radikalna promjena u strukturi stanovništva se objašnjava masovnim prelascima na islam i iseljavanjem stanovništva.
Popis iz 1624. pokazuje bilježi oko 450.000 stanovnika (67% muslimana, 22% katolika i 11% pravoslavaca).
Brojni ratovi koji slijede konstantno smanjuju broj stanovnika u BiH. Drastično smanjenje populacije BiH bilježi od 1813. do 1815. kada epidemija kuge skoro prepolovljava broj stanovnika.
Slijedeći demografski šok BiH doživljava od 1875. do 1878., tijekom ustanka protiv Turaka, kada BiH gubi 13,64% populacije.
Popis iz 1879. pokazuje kako u BiH živi 1.158.164 stanovnika, i to 42,88% pravoslavaca, 38,75% muslimana i 18,08% katolika. Izjašnjavanje po nacionalnosti je uglavnom jednako izjašnjavanju po vjeri (pravoslavci-Srbi, katolici-Hrvati). Slaveni muslimani čine 31% stanovništva što čini razliku od skoro 8% u odnosu na broj izjašnjenih muslimana po vjeri, te vjerojatno pokazuje udio Turaka u stanovništvu BiH (8%).
Za vrijeme rane austrougarske okupacije, BiH bilježi porast broja stanovnika, i to za 254.000 stanovnika u razdoblju od 10 godina. Ovaj rast se može pripisati mirnom i stabilnom razdoblju, naseljavanju stanovništva iz okolnih zemalja, kao i iz zemalja Monarhije.
Osim toga, bilježi se i značajan broj nacionalnih manjina, u prvom redu Albanaca koji su većinom živjeli na jugoistoku zemlje, te Židova koji su od 16. stoljeća činili značajan dio populacije gradova u BiH. Među stanovnicima drugih nacionalnosti koji nisu klasificirani kao manjine su turski trgovci i austro-ugarski vojnici. BiH je u ovom razdoblju bila izrazito ruralna zemlja s 87% naselja koja imaju manje od 500 stanovnika i 85% radno sposobnog stanovništva koje se bavi poljoprivredom.
Do 1910., stanovništvo BiH se povećalo za skoro za pola milijuna ljudi. U popisu iz 1910., BiH čini 43,49% pravoslavaca, 32,25% muslimana i 22,87% katolika, te 1,39% ostalih. Ovaj popis otkriva i povećanje broja stanovnika u urbanim naseljima.
Demografski rast u BiH zaustavlja I. svjetski rat u kojem BiH gubi 19% stanovništva. Ulaskom BiH u Kraljevinu SHS, smanjuje se i broj stanovnika koji pripadaju nacionalnim manjinama.
Politika Kraljevine SHS u mnogome utječe na stanovništvo BiH. Dolazi do masovnog preseljavanja hrvatskog i srpskog stanovništva iz Hercegovine u Vojvodinu i Slavoniju, te muslimanskog u Tursku. Pojačano je i iseljavanje u zapadnoeuropske i prekooceanske zemlje. U ovom razdoblju se bilježi i smanjenje muslimanskog i povećanje udjela pravoslavnog stanovništva u ukupnom stanovništvu urbanih naselja.
U popisu iz 1931., posljednjem pred II. svjetski rat, BiH sačinjava 44,25% pravoslavaca, 30,9% muslimana i 23,58% katolika.
Novi demografski šok BiH doživljava u II. svjetskom ratu i poraću. U samom ratu je život izgubilo 179.173 osobe iz BiH, ali se doseljava hrvatsko i muslimansko stanovništvo iz Vojvodine, Kosova i Makedonije.
U poraću, između 1945. i 1948., dolazi do ponovnog masovnog preseljavanja stanovništva iz Hercegovine u Vojvodinu i Slavoniju i naseljavanja na posjede protjeranih Nijemaca – folksdojčera.
Popisi stanovništva u BiH su provođeni i 1948. i 1953., ali u onome iz 1961. svoje mjesto nalaze i Muslimani, iako je tek 10 godina kasnije, 1971., ustavnim promjenama definirana muslimanska nacionalna pripadnost.
Popisom iz 1971. dolazi i do smanjenja broja osoba koje se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati i Jugoslaveni, ali i onih koji se ne izjašnjavaju, upravo zbog navedenih ustavnih promjena.
Popis iz 1981. bilježi i rast broja Jugoslavena, vjerojatno zbog stvaranja patriotskih osjećaja povodom smrti Josipa Broza Tita.
Prema posljednjem popisu, onome iz 1991., BiH je imala 4 394 574 stanovnika – 43,7% Muslimana, 31,4% Srba, 17,3% Hrvata i 5,5% Jugoslavena.
Posljednji rat koji je pogodio Bosnu i Hercegovinu je drastično izmijenio njenu demografsku sliku, posebice na područjima masovnog protjerivanja stanovništva i genocida.
Kratkim pregledom popisa stanovništva možemo uvidjeti kako je današnja država plod brojnih ratova, na štetu ili korist jednog od naroda, a često i na štetu svih. Tako popis stanovništva postaje sredstvo kojim se u BiH nepristrano bilježi ono što je pristrano urađeno u određenom razdoblju - mačem, sabljom ili kalašnjikovom.
