Sjećam se da sam prije mnogo godina vidio jedan meme na društvenim mrežama. Pisalo je otprilike ovako:
"Ljudi koji spavaju s utišanim telefonom ne mare ni za što u životu."
Kao netko tko svoj telefon drži utišanim već šest godina, mogu reći samo jedno: to nije istina.
Nije da nam nije stalo ni do čega – naprotiv, brinemo o sebi i svojoj dobrobiti. Ljudi koji utišavaju svoje telefone to rade iz posebnih razloga, a oni su usko povezani s njihovim osobinama.
Možda ćete se iznenaditi koliko tako jednostavna postavka telefona može otkriti o nečijem karakteru!
Ljudi koji drže svoje telefone utišanima obično su introspektivni. Više cijene vlastite misli i osjećaje nego stalnu buku vanjskog svijeta.
Držanjem telefona na tihom načinu stvaraju prostor za razmišljanje – oazu mira usred neprestanog bombardiranja obavijestima i pozivima.
To ne znači da su asocijalni ili povučeni. Naprotiv, kad se uključe u razgovor, njihove su interakcije smislene i promišljene, jer su prethodno obradili vlastite misli i osjećaje.
Sjećam se nedavnog piknika s prijateljicama. Dok smo uživale u razgovoru i pijuckale Prosecco, ekran mog telefona je zasvijetlio. Ignorirala sam ga, uživajući u trenutku. Kad je ponovno zasvijetlio, okrenula sam ga naopako da me ne ometa.
"Zar nećeš to provjeriti?" upitala me prijateljica.
"Ne," odgovorila sam, "ne želim da me poruke ili obavijesti ometaju. Uživam u ovom razgovoru, suncu i prirodi oko nas. Telefon može pričekati!"
Od kada držim telefon utišanim, primijetila sam koliko su mi interakcije postale kvalitetnije. Manje sam pod stresom i više prisutna u svakodnevnim trenucima.
Neprestani prekidi mogu biti najveći neprijatelj produktivnosti. Zamislite koliko vam je teško fokusirati se kad vas zvonjenje i obavijesti stalno prekidaju.
Ljudi koji svoje telefone drže na tihom načinu često to rade kako bi se riješili smetnji i omogućili neometan rad. Tako mogu obaviti više stvari u kraćem vremenu.
Svjesni su da, iako nas telefoni povezuju sa svijetom, mogu nas i udaljiti od ljudi u našoj blizini. Koliko ste puta razgovarali s nekim tko istovremeno čita poruke ili skrola? Nije ugodno, zar ne?
Ljudi koji utišavaju telefone to rade kako bi iskazali poštovanje prema svom sugovorniku i pružili mu punu pažnju.
Ljudi koji drže svoje telefone na tihom načinu su samopouzdani. Time nesvjesno poručuju svijetu da nisu stalno dostupni – i da je to sasvim u redu.
Odgovarate kad to vama odgovara, umjesto da se osjećate prisiljenima odmah reagirati na svaki e-mail, poruku ili poziv. Ova osobina odražava snažan osjećaj samopouzdanja i neovisnosti.
U današnjem brzom i glasnom svijetu, tišina je postala luksuz. Ljudi koji utišavaju telefone svjesno biraju mir i stvaraju okruženje u kojem mogu napuniti svoje baterije.
Svi smo barem jednom osjetili pritisak stalne povezanosti – posao, prijatelji, obavijesti, sve zahtijeva našu trenutačnu pažnju.
Ljudi koji svoje telefone drže utišanima naučili su postaviti granice. Odvajaju vrijeme za sebe bez smetnji, bilo da čitaju knjigu, vježbaju jogu ili jednostavno uživaju u miru.
Neprestane obavijesti i propušteni pozivi mogu izazvati stres i tjeskobu. Oni koji drže telefon na tihom smanjuju pritisak da moraju odmah reagirati, što im pomaže da održe osjećaj smirenosti i kontrole nad vlastitim životom.
To ne znači da su neodgovorni – već jednostavno odabiru odgovoriti u svoje vrijeme, bez nepotrebnog stresa, piše Ideapod.
U srži svih ovih osobina leži jedna ključna karakteristika – svjesnost.
Ljudi koji utišavaju telefone obično su svjesniji svoje okoline, vlastitih misli i osjećaja. Umjesto da ih digitalna buka odvlači, oni biraju živjeti u sadašnjem trenutku.
