"Prestani plakati i obuj cipele kao što sam ti rekao prije deset minuta!" – viknuo je Will na svog šestogodišnjeg sina Billyja. No dok su mu te riječi izlazile iz usta, u pozadini uma nešto mu je zasmetalo. Kao da je čuo glas svog oca kako mu istim tonom viče istu rečenicu prije trideset godina.
Svi mi, htjeli to ili ne, u sebi nosimo glasove svojih roditelja. Način na koji su oni razgovarali s nama dok smo odrastali nekako se uvuče duboko u našu svijest. Možemo to godinama zadržavati samo u vlastitim mislima, nikada ne izgovorivši naglas.
Sve dok ne postanemo roditelji.
Tada se često zateknemo kako govorimo poput svojih roditelja a istovremeno osjećamo emocije vlastitog djeteta. I to može biti jako bolno, pogotovo ako vam je cilj biti dobar roditelj.
"Preboli to."
"Ne budi beba."
"Prestani plakati."
"Idi u svoju sobu dok se ne smiriš."
Ako se zateknete kako ignorirate ili umanjujete emocije svog djeteta na ovakav način, velika je vjerojatnost da samo ponavljate ono što je netko radio vama. Jer, kao ljudi, ne znamo koliko su emocije važne, ni naše ni dječje, ako nas to naši roditelji nisu naučili.
Dobra vijest je da danas, zahvaljujući napretku psihologije, medicine i neuroznanosti, znamo kako možemo emocionalno podržati djecu da odrastu sretna i emocionalno zdrava. Loša vijest? Mnogi roditelji još uvijek ne znaju te konkretne korake. I to nije ničija krivnja, to je jednostavno realnost.
Ali zato sada možete naučiti kako to promijeniti. Donosimo četiri jednostavna koraka koji vam mogu pomoći da vaše dijete nikada ne osjeti emocionalno zanemarivanje:
Umjesto da odmah reagirate na djetetovo ponašanje, pokušajte prepoznati što osjeća i izgovoriti to naglas. Na primjer:
"Vidim da si ljut jer moraš prekinuti igru."
Ova jednostavna gesta djetetu poručuje: "Netko vidi što se događa u meni i to mu je važno."
Pokažite djetetu da razumijete zašto se tako osjeća i da to ima smisla.
Na primjer: "Razumijem, stvarno je teško prestati kad se zabavljaš. I meni bi bilo."
To ne znači da mu dajete za pravo da se ponaša loše, već mu pomažete da razumije vlastite emocije.
Pokušajte osjetiti emocije svog djeteta iz njegove perspektive. To ne samo da će vama dati dublje razumijevanje, nego će i djetetu pokazati da nije samo u onome što osjeća.
Taj trenutak povezanosti ima ogromnu vrijednost i za vaše dijete i za vaš odnos.
Pomozite djetetu da nauči što može učiniti s različitim emocijama koje proživljava. Ako je potrebno, postavite granice, ali ih postavite s razumijevanjem.
Na primjer: "Znam da si jako uzrujan, ali nije u redu udarati brata. Hajdemo naći drugi način kako da se smiriš."
Roditeljstvo je ponekad kaotično, umarajuće i zahtjevno ali i najvažnija stvar koju ćemo ikada raditi. Nitko ne očekuje savršenstvo, ali samo malo više svjesnosti i suosjećanja može učiniti ogromnu razliku u životu vašeg djeteta, piše Your Tango.
