
Mnogi gradovi na području bivše Jugoslavije muku muče sa izgubljenom kulturom življenja i stanovanja. Ogromna količina nesavjesnih, bezobraznih i, zašto ne reći, podivljalih stanara, prava je noćna mora za sve ostale stanovnike u istoj zgradi. Glasna okupljanja, tulumi, u sitne sate pojačan televizor ili glazba, buka centrifuge u jedan iza ponoći ili premještanje namještaja i majstorijanje u vrijeme odmora i spavanja, samo su neki od najčešćih prekršaja.
Vjerojatno ste se već i sami susreli s nekim od gore navedenih pojava i vjerojatno ste odavno pogubili dobar dio živaca u borbi s nesavjesnim i bezobraznim stanarima i podstanarima. U Mostaru je divlje stanovanje uobičajena pojava, ali ni drugi gradovi nisu daleko.
Ipak, neki su se odlučili uhvatiti u koštac sa ovom problematikom, pa je nekadašnji nam glavni grad, Beograd, odlučio radikalno nametnuti kulturu stanovanja. To će uraditi na najefikasniji način – kako piše B92, u Beogradu če to pokušati popraviti novim zakonom i kaznama koje će provoditi još bolje organizirana komunalna policija!
Prema novom zakonu, od 1. srpnja u Beogradu će se na osnovu prijave susjeda moži naplatiti kazna za apsolutno svaki prekršaj koji se tiče kršenja kulture stanovanja – od pišanja i pušenja u liftu, preko otresanja mrva sa balkona ili istresanja prašine na donje katove, pa preko dječjeg stampeda kroz stan, igranje loptom u stanu, a kažnjavat će se čak i lavež psa kao kućnog ljubimca.
Kazne uključuju i majstorijanje izvan dozvoljenog vremena, usisavanje izvan dozvoljenog vremena i buka stroja (na primjer veš – mašine) izvan za to propisanog vremena.
Kazne iznose od 5.000 do 25.000 dinara za početak, a namjera je vratiti kulturu stanovanja i apsolutno poštovanje kućnog reda. On je, pak, prilagođen novim standardima življenja, pa je nekadsašnji „kućni red“, odnosno popodnevni odmor od 14- 17 sati prebačen u novi termin od 16 – 18 sati, jer se i radno vrijeme promijenilo, ali zato noćni red ostaje od 23 – 7 sati ujutro.
Za naplatu kazni i poštivanje zakona brinut će se komunalni redari koji preuzimaju ingerencije policije u ovim navedenim slučajevima, a kazne se naplaćuju na policijski način – prekršajnom prijavom koja uključuje novčanu uplatu kazne.
Kada ćemo nešto slično dočekati u Mostaru, gradu u kojem je kultura življenja spala na najniže moguće grane? Standardno, ne da nema Gradskog vijeća da donese odluku, nego ni odluke koje je u svoje vrijeme donosilo Gradsko vijeće nisu zaživjele.
Stoga, ostaje vam se boriti na sve načine za svoj komad mira u svom životom plaćenom životnom prostoru, kojeg, vrlo moguće, još uvijek masno otplaćujete – ili da se pouzdate u policiju.