Namaskirane povorke vesele i razigrane djece iz vrtića i škola danas u Mostaru nema. Pandemija je uskratila mališanima dan veselja, dan kada postaju omiljeni likovi iz crtića, bajki i začaranih svjetova, koji bi zajedničkom družbom zasigurno razveselili našu tmurnu svakodnevicu.
Osim što nam je korona oduzela karnevalske povorke za poklade, maškare, fašnik... odnosno svečano razdoblje prje korizme i trgovački lanci su pojedincima koji su željeli sačuvati vesele običaje uskratili pokladnu ponudu.
U trgovačkim lancima gotovo da i nije bilo kostima za pronaći, a ondje gdje su kupci uspjeli pronaći neki kostim većinom bi pronašli ponudu od Noći vještica, odnosno megapopularnog Halloweena, koji na našim prostorima nema tradiciju i nije se slavio do prije nekoliko godina, kada su nam američki filmovi nametnuli ovaj praznik kao 'hit', a mi ga, kao i sve drugo objeručke prihvatili.
Roditelji su se ovaj put morali više osloniti na svoju kreativnost, a vjerujemo kako se neće izgubiti običaj, da mališani od vrata do vrata obraduju svoje susjede koji ih većinom nagrade slatkim krafnama, bombonama i drugim slatkišima.
A škole i vrtići, kao i inače većinom su organizirali maškaradu, ali ovaj put među svojim razredima i skupinama bez većeg okupljanja.
No gradski kafići i klubovi će se potruditi da večer do policijskog sata ne prođe bez namaskiranog slavlja.
Inače, za one koji ne znaju, poklade (Karneval lat. caro: meso + levare: dignuti; u značenju") su svečano razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi.
U Hrvatskoj ali i pojedinim mjestima BiH se uz karneval ravnopravno spominju mesopust, poklade ili fašnik (od njem. Fastnacht, tj. „noć posta”), koji su više vezani uz određene regije, mjesta, njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštivati pravila i ritual, njihov početak i kraj.
Osim tih naziva u uporabi su i krnjeval, krnoval, pokladi, pust, fašnjek ili maškare. Pokladni ophodnici također se nazivaju raznovrsnim nazivima poput maskara, mačkara, fašenka, pusta, dida, pesnika i ostalih naziva koji se razlikuju od mjesta do mjesta, kao i skupina poput zvončara, baba, pokladara, maškura i drugih, a pokladni nazivi ponekad označavaju nekoliko pojmova. Karnevalske svečanosti obično uključuju maskirane povorke i plesove, bakljade, vatromete, obasipanje cvijećem, konfetima i korijandolima, te na kraju svečano spaljivanje ili pokapanje velike lutke, personifikacije „princa karnevala”.
Najvjerojatnije se razvio iz rimskih bakanalija, luperkalija i saturnalija, ali je utemeljen i na magijskom vjerovanju u gojenje zlih sila, kao i protjerivanje zime. Ima i socijalno značenje jer se kroz lakrdijašenje često očituje i društvena kritika.
Karnevali se slave posvuda po svijetu, uglavnom u područjima s većinskim katoličkim stanovništvom, dok se kod pripadnika Istočnih Crkava Maslenica slavi na sličan način. Protestanti ih uglavnom ne održavaju, ili su ih prilagodili u druge običaje kao što je Danski karneval Fastelavn.
Tumačenje pokladnih običaja je dvojako. Jedni ih tumače kao magiju kojom se pomoću obrednih pomagala spreĉava djelovanje natprirodnih zlih sila i demona na ljude, stoku i priroduĉime se osigurava zdrava i plodna godina. Ljudi su tako prerušavanjem, galamom i skakanjem prizivali zdravlje i plodnost.
Ovakvi običaji potječu još iz primitivnih pretkršćanskih zajednica u kojima se magijskim kultovima animizma i totemizma izražavalo poštovanje prema duhu predaka i životinjama.
Iz tog vremena potječu i maske.
Druga je pretpostavka da običaj karnevala, maškara, pusta, fašnjaka, maĉkara, mesopusta, buša i kako ga već zovemo, potječe iz rimskog doba kada se bakanalijama slavio kult boga Dioniza i kult plodnosti.
Naziv karneval tumači se i latinskim povikom 'Carne vale' što u prijevodu znači 'Zbogom, meso' što bi trebalo predstavljati najavu suzdrţavanja od mesne hrane i veselja.
Godišnji su običaji uglavnom povezani s važnijim crkveno-kalendarskim datumima. Tako je i s karnevalom, koji nije u crkvenom kalendaru, ali posredno je ipak kršćanski određen nadnevkom pomične svetkovine Uskrsa, točnije Čistom srijedom kao početkom korizmenoga posta, navodi se u jednom radu o Karnevalu.
Karneval i jest i nije kršćanski običaj. Svećenstvo i crkvene vlasti oduvijek se prema njemu odnose neodlučno, kao prema razmetnome sinu: s jedne su strane glasno osuđivali karnevalsku opscenost i neumjerenost, videći u njima otjelovljenje zla i odjeke poganstva, a s druge strane nisu nikad ozbiljno nastojali zatrti taj običaj.
Kontrolirano i vremenski omeđeno ludovanje bilo im je potrebno kao protuteža vrijednostima kršćanskoga žvota.
Slika (simulacrum) grijeha prethodi pokori i pokajanju. Bez poklada nema prave korizme. Kristijanizirani običaji čuvaju kršćanske vrijednosti. On se smije vjeri i vladajućem poretku, unosi kaos, ruši pravila.
Svi običaji predstavljaju otklon u svakodnevnom ponašanju, ali karneval nije blagi otklon nego prevrat, on (barem na pojavnoj razini, deklarativno) manifestira i uvodi obrat, potpunu suprotnost: kaosom napada logos, obnavlja sjećanje na poganstvo, legalizira grijehe i ruga se vrlinama, navodi se u knjizi Hod kroz godinu: mitska pozadin hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja.
U pokladnom vremenskom rezervatu poganstva pradavne maske nikad nisu do kraja iskorijenjene; može se steći dojam da je Crkva namjerno poštedjela poklade kao suprotnost potrebnu korizmi, kao dekorativnog neprijatelja i kao priručno skladište poroka.
Karneval je poslužio kao iskrivljeno zrcalo koje karikaturom samo potvrđuje pravu sliku.
Tolerirano i kontrolirano predstavljanje nereda ne ugrožava važeći red, naprotiv, ono ga afirmira, navodi se.
