Ako stalno koristiš obrambene mehanizme kako bi izbjegao osjećaje, to bi ti moglo ozbiljno narušiti psihičko zdravlje. Ono što nas čini ljudima, sposobnost da doživimo i izrazimo širok raspon emocija, ključan je dio našeg identiteta.
Zamisli da uopće ne možeš osjećati i reagirati na ono što osjećaš. Ne zvuči baš privlačno, zar ne?
No što radimo kada nas emocije preplave? Umjesto da ih osjetimo i propustimo kroz sebe, često posežemo za obrambenim mehanizmima kao što su poricanje, ignoriranje, potiskivanje, kako bismo imali osjećaj kontrole.
Problem je što to samo stvara dodatni unutarnji kaos. Istraživanja pokazuju da izbjegavanje vlastitih emocija kao privremeno rješenje može dovesti do još većih problema u budućnosti.
Sabaa Tahir to je sjajno opisala u knjizi A Torch Against The Night: "Tvoje emocije te čine čovjekom. Čak i one neugodne imaju svoju svrhu. Nemoj ih zaključavati. Ako ih ignoriraš, samo postaju glasnije i ljuće."
Evo 6 najčešćih obrambenih mehanizama koje ljudi koriste kako bi izbjegli suočavanje s vlastitim emocijama:
Jesi li ikada doživio nešto toliko teško da si jednostavno odlučio vjerovati da se nije ni dogodilo? Ili si samom sebi govorio da si dobro i da je sve u redu, iako duboko u sebi znaš da nije?
Poricanje nam ponekad doista može pomoći da se privremeno nosimo s teškim situacijama. Ali ako ga koristimo predugo, počinjemo se udaljavati od stvarnosti, i od vlastitog unutarnjeg svijeta.
Što prije priznaš ono što osjećaš, čak i ako je neugodno, to ćeš se prije povezati s realnošću i prije krenuti prema iscjeljenju.
Povlačenje je kad se osoba odluči potpuno izolirati, čak i od ljudi koje inače voli. To nije isto kao kad ti samo povremeno treba malo mira. Ovo je trajno povlačenje, često zbog osjećaja preopterećenosti, srama, bijesa ili tuge.
Ponekad ljudi jednostavno ne žele osjetiti neugodne emocije koje im drugi izazivaju, pa se povlače iz svih odnosa i situacija. No, to ne može trajati zauvijek. Na kraju, povlačenje vodi u usamljenost i još veće emocionalne teškoće.
Studija iz 2021. pokazala je da je za prevladavanje emocionalnog povlačenja ključno suočavanje s vlastitim emocijama i razvoj zdravijih mehanizama suočavanja, često kroz terapiju.
Izbjegavanje je zapravo korak prije potpunog povlačenja. Ljudi izbjegavaju neugodne emocije i situacije dokle god mogu, ali kad to više ne pomaže, povuku se.
Primjerice, ako si na zabavi i netko te pokušava zavesti, a to ti nije ugodno, tvoja prva reakcija mogla bi biti da ga izbjegneš.
Izbjegavanje je dio našeg prirodnog odgovora pod nazivom “bori se ili bježi” i može se činiti kao korisna strategija. No kada svoje emocije stalno "guraš pod tepih" i govoriš si "nije to ništa", zapravo ih ne priznaješ.
Ponekad je lakše sve pretvoriti u šalu nego priznati da si povrijeđen. Ljudi koji su tijekom života osjetili emocionalno zanemarivanje često koriste humor kao obrambeni mehanizam. Šalom pokušavaju olakšati sebi i drugima.
Problem je što se s vremenom ta obrana pretvori u naviku i ljudi te počnu doživljavati kao uvijek vedru osobu, nesvjesni da se iza smijeha skriva tuga, frustracija ili bol.
Jesi li ikada posegnuo za pizzom ili sladoledom da bi se osjećao bolje? Ako je hrana tvoj prvi odgovor na stres, tugu, dosadu ili usamljenost, to bi mogao biti znak emocionalnog prejedanja.
Hrana može privremeno pomoći da se osjećaš bolje, ali ako postane glavni način nošenja s emocijama, nikad se zapravo ne suočiš s onim što te stvarno muči.
Tako ulaziš u začarani krug, jedeš da se osjećaš bolje, ali problemi ostaju i vraćaju se iznova.
Distrakcija je nešto što svakodnevno koristimo kako bismo izbjegli teške emocije, prebacujemo fokus na nešto drugo jer nam je to lakše.
Primjer: šef ti je dao negativnu povratnu informaciju na poslu i osjećaš se jadno, pa odmah upališ TV, skrolaš po mobitelu ili čitaš knjigu samo da se ne moraš suočiti s vlastitim mislima.
Distrakcija može kratkoročno pomoći, ali potisnute emocije neće nestati. Kasnije se mogu ispoljiti kroz tzv. "premještanje" - kada ispucaš svoj bijes ili tugu na krivu osobu, jer nisi obradio izvorni problem, piše Your Tango.
Istraživanja pokazuju da su aktivnosti poput tjelovježbe, druženja ili hobija zdravije verzije distrakcije jer nas mogu kratkoročno odmaknuti od negativnih emocija, ali istovremeno donose pozitivne učinke.
