Upale mišića, žuljevi na rukama i koji polomljeni nokat ne predstavljaju velik problem mostarskim lađaricama, ženama različitih dobnih skupina, osobnosti i zanimanja koje su u veslanju pronašle svoj novi hobi.
Naime, nađete li se ovih ljetnih dana u blizini Mostarskog jezera nemojte biti iznenađeni zateknete li upravo ove djevojke, njih petnaestak, kako vrijedno treniraju u lađi i spremaju se na ostvarenje svojih ciljeva.
''Prijavili smo se za maraton lađarica Metković - Opuzen koji se održava 12. kolovoza i moramo odveslati turu dugu deset kilometara. To će biti naš prvi nastup, imamo i treme obzirom da će nas cijelom dužinom utrke pratiti mnoštvo ljudi, no ipak vjerujem kako ćemo izdržati maraton i opravdati povjerenje svih onih koji vjeruju u nas'', govori za Bljesak.info Mirela Babić Čučak, jedna od članica mlade ženske veslačke ekipe iz Mostara.
Navodi kako su djevojke za svu pohvalu, jer su uz sve obaveze, kako poslovne tako i obiteljske, uspjele odvojiti vremena i snage da bi bile dio ove priče. Nije lako, no ne žale se. Posljednjih mjesec dana treniraju tri puta tjedno, po minimalno dva sata, i daju sve od sebe da u što kraćem roku usvoje tehniku. No, kako je sve počelo?
''Cijela priča o lađama i veslanju je krenula još prošle godine kada se muška ekipa iz Hrvatskog planinarskog društva Prenj 1933 Mostar zainteresirala za prijedlog starijeg kolege o sudjelovanju u maratonu lađa. Kada imate u blizini jedno takvo sportsko natjecanje sa tradicionalnim autohtonim plovilima, koje je ujedno samo po sebi i spektakl i atrakcija, šteta je ne iskoristiti potencijal i sudjelovati'', priča nam veslačica Anamaria Sivrić.
Tako su zapravo momci entuzijastično krenuli sa spremanjem za tradicionalni neretvanski maraton, bez mnogo opreme i znanja ali pod motom 'Neretva nas spaja'. Pripremali su se bez lađe, točnije sa gumenjakom i prvi put su desetak dana prije utrke uopće sjeli u lađu.
Očekivanja Lađara HPD Prenj, kako navode, nisu bila velika, ali navijanje, atmosfera i organizacija same utrke su ih toliko oduševili da su odlučili nastaviti sa cijelom pričom. Nakon maratona, muška ekipa je odlučila nabaviti svoju lađu, te su uz podršku društva i pomoć sponzora uspjeli kupiti lađu i vesla kako bi se napokon moglo krenuti s ozbiljnim pripremama. Tu se javila ideja o lađaricama, te su poslali upit u planinarsko društvo s ciljem da se okupi i ženska ekipa. Tako je i krenulo, djevojke su planinarske štapove zamijenile veslima.
''Uspjeli smo okupiti 15-ak djevojaka, žena različitih dobnih skupina, osobnosti i zanimanja koje su pronašle svoj novi hobi. Prvi trening smo imale u Metkoviću, gdje su nas dočekale djevojke iz Udruge lađarica Metkovke, te nam strpljivo objašnjavale svaki korak od ulaska u lađu do samog zaveslaja. Cure su bile divne, pokazale se kao pravi domaćini i tu su se stvorila neka fina poznanstva, te smo im vrlo zahvalne i jako se veselimo budućim druženjima i zajedničkim manifestacijama'', objašnjava Anamaria.
Usprkos popratnim problemima, djevojke se ne žale, imaju jedan cilj, a to je da kao tim, uspiju odveslati maraton lađarica. Za lađarsko veslanje je potrebna kondicija, naravno što je ona bolja, bit će i brže. No ipak, kako navode, za ovu godinu im je primarni cilj da nauče tehniku i da lijepo, skladno izgledaju.
''Na maratonu će veslat 18 ekipa po 12 djevojaka, od kojih je deset ekipa novih, tako da imamo dobre šanse da ne budemo zadnje'', govori nam u šali Mirela.
Kaže kako u svemu imaju veliku pomoć i potpore od muških lađara, koji nesebično dijele savjete i trude se ohrabriti ih i kada se pogube u njima nepoznatim okolnostima. Na upit o komentarima i reakcijama ističe: ''Obzirom da je sad ljetno vrijeme ima i dosta ljudi na jezeru, često nam znaju dobaciti neku foru, ali većinom je to podrška i činjenica da im je zanimljivo vidjeti žene u lađi''.
Mlada ženska ekipa, okupljena prije mjesec dana, ne krije kako još uvijek imaju dosta toga za savladati pred sobom, od organizacijskih stvari do tehničkih problema, no ambicija i planova im ne nedostaje.
''Cijela priča je jako pozitivna, potiče na aktivnost i stvaranje zdrave atmosfere. Mlada smo ekipa, imamo i tehničkih problema, muška vesla su nam i duga i teška tako da planiramo nabaviti svoja. Planiramo biti aktivnije u treninzima i natjecanjima. U konačnici želimo da ovo postane tradicija, jer imamo i mi svoju Neretvu, a evo i lađu od ove godine'', zaključuje Anamaria i dodaje kako će ekipa primati i nove članice te očekivati uspjehe u bližoj budućnosti.
