Prije 75 godina rođen književnik kojeg je ajatolah Homeini osudio na smrt

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 75 godina, 19. lipnja 1947. u Bombayju je rođen Salman Rushdie, engleski književnik indijskog podrijetla.

Potječe iz bogate obitelji indijskih muslimana. Od 1961. živio u Engleskoj, gdje se školovao u elitnoj školi (Rugby), potom studirao povijest na Sveučilištu u Cambridgeu.

Neko je vrijeme radio na pakistanskoj televiziji, potom bio glumac u Londonu i pisac tekstova za reklame. Živi kao profesionalni pisac u Engleskoj i SAD-u.

Nakon nezapaženoga prvog romana Grimus (1975), svjetsku slavu stekao je drugim romanom Djeca ponoći (The Midnight’s Children, 1981), višeznačnom pričom o stjecanju indijske neovisnosti koju pripovijeda raskošnom imaginacijom, isprepletanjem magičnog i realističnoga te bogatom metaforikom zasnovanom na elementima hinduističkih i muslimanskih priča.

To je djelo u mnogome obrazac cijeloga njegova opusa koji je dalje gradio na temu traženja identiteta, stalnih migracija, odnosa svjetovnog i vjerskoga te na životu pojedinca u multikulturalnom društvu.

Nakon romana Stid (Shame, 1983), alegorijske priče o Pakistanu i položaju žene, romanom Sotonski stihovi (The Satanic Verses, 1988) izazvao je gnjev muslimanskih fundamentalista zbog "bogohuljenja" te mu je ajatolah Homeini u veljači 1989. izrekao neopozivu smrtnu osudu (fetvu) zbog koje je natjeran na skrivanje.

Odgovorio je dugom parabolom o opasnostima pripovijedanja, pričom za djecu Haroun i more priča (Haroun and the Sea of Stories, 1990). U palimpsestnom romanu Maurov posljednji uzdah (The Moor’s Last Sigh, 1995) pisao je o povijesti židovsko-kršćanske obitelji na tlu Španjolske i Indije, a u Tlu pod njezinim nogama (The Ground Beneath Her Feet, 1999) i o zoroastrizmu te kulturi rock and rolla.

Osebujnim je magijskim realizmom i osviještenom kulturalnom hibridnošću odredio zrelu fazu postkolonijalne književnosti 1980-ih te postao jednim od najznačajnijih pisaca kraja XX. stoljeća.

Ostala djela: romani Bijes (Fury, 2001), Klaun Shalimar (Shalimar the Clown, 2005), Firentinska čarobnica (The Enchantress of Florence, 2008), roman-priča za djecu Luka i vatra života (Luka and the Fire of Life, 2010); zbirka pripovijedaka Istok, Zapad (East, West, 1994); putopis Jaguarov osmijeh: putovanje Nikaragvom (The Jaguar Smile: A Nicaraguan Journey, 1987); eseji Zamišljene domovine: eseji i kritike 1981–1991 (Imaginary Homelands: Essays and Criticism, 1981–1991, 1991), Prekoračenje crte: sabrana nefikcionalna proza 1992–2002 (Step Across This Line: Collected Nonfiction 1992–2002, 2002) i dr.