Glumac koji je zaslužan za kultni dvojac Momo i Uzeir

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 35 godina, 22. kolovoza 1988. u Sarajevu je preminuo bosanskohercegovački glumac Rejhan Demirdžić, čuveni Uzeir iz dvojca "Momo i Uzeir".

Demirdžić je i rođen u Sarajevo, 2. siječnja 1927., a još kao dječak ostvario je u rodnom gradu i prvu ulogu.

U dječačkim kratkim hlačama tijekom ratne 1943. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pojavio se u predstavi "Lako je muškarcima" po djelu mađarskog pisca Pála Barabása, u režiji Lidije Mansvjetove koja je tada vodila privatni glumački studio.

Uskoro je zaigrao u predstavi "Mirandolina" Karla Goldonija tadašnjeg sarajevskog Hrvatskoga narodnog kazališta, a nakon završetka Drugog svjetskog rata, odlazi iz Sarajeva te ostvaruje brojne kazališne uloge kao stalni član kazališta u Šapcu, Titovom Užicu, Nišu i Beogradu.

Poslije godina 'traganja' i izučavanja 'glumačkog zanata', nostalgija prema rodnom gradu vraća Demirdžića u Sarajevo, gdje, zahvaljujući glumcu i redatelju Vasi Kosiću, dobiva angažman u sarajevskom Narodnom pozorištu.

Ostvario je brojne uloge u teatru, na filmu, televiziji i radiju, a ostao je ovjekovječen i kroz ulogu u popularnoj zabavno-humorističkoj emisiji "Cik-cak" tadašnjeg Radija Sarajevo.

Tako je to bilo u Sarajevu onoga doba: Emisiju "Cik-Cak" pisao je Nikola Škrba, a likovi su bili Momo - Srbin, kojeg je tumačio Rudolf Rudi Alvađ (Hrvat) i Uzeir-Bošnjak kojeg je tumačio Rejhan Demirdžić (Bošnjak).

Godine 1969. televizijska serija "Karađoz" bila je iznimno popularna u čitavoj BiH. U seriji su porcije smijeha nudili Rejhan Demirdžić u ulozi Husametin-bega i Aleksandar Mičić u ulozi Fistika.

Demirdžić, zajedno sa Juroslavom Korenićem, bio je pisac scenarija.

Prethodno je prema Moliereovom komadu "Scapinove spletke" ( Les Fourberies de Scapin, 1671 ) sa Korenićem napisao "Varalicu Fistika", koje je publika sarajevskog Narodnog pozorišta primila sa neskrivenim simpatijama.

Osim jedne kraće ulice na Dobrinji, u općini Novi Grad u Sarajevu, koja je nazvana po ovom glumcu, dva sarajevska nebodera na Marindvoru, tornjevi Ivana Štrausa, neformalno se i danas u narodu nazivaju "Momo i Uzeir".

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, koja mu je dodijeljena 1965. godine.

Filmografija:

Filmovi - Vratiću se (1957), Krst Rakoc (1962), Popodne (1964), Glineni golub (1966), Diverzanti (1967), Quo vadiš Živorade (1968), Neka daleka svjetlost (1969), Derviš i smrt (1974), Sarajevski atentat (1975), Simha (1975),
Husinska buna (1980), Miris dunja (1982), Ukazanje Gospe u selu Grabovica (1982), Pismo - glava (1983), Inat (1988)

Serije - Karađoz (1970), Porobdžije (1976), Tale (1977), Kože (1982)