Bio je utopijski socijalist, društveni reformator i kritičar građanskog društva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Charles Fourier, francuski utopistički filozof i ekonomist, umro je u Parizu na današnji dan prije 185 godina, 10. listopada 1837.

Rođen je u Besançonu 7. travnja 1772. Radio je kao trgovac, objavljujući istodobno rasprave, koje ga izvornošću kritičkih nazora izdvajaju iz mnoštva utopista s početka XIX. stoljeća.

Za njega je antagonizam čovjeka i društva temeljno obilježje sveukupne povijesti. Taj antagonizam započinje progonstvom iz prvotnog idealnog stanja, zemaljskoga raja (Eden), nastavlja se stupnjevanim etapama divljaštva, barbarstva i ugovornoga društva, a teži izmirenju u višim stadijima, prvo u društvu jednostavnih asocijacija, na izlazu iz građanskog društva, te napokon u društvu složenih asocijacija ili društvu harmonije.

Prijelaz k takvu društvu ne postiže se nasilno već snagom uzora što ga daju eksperimentalne asocijacije. U Fourierovu društvenom nacrtu to su osnovne zajednice, nazvane falansterijama (phalanstères) ili falangama, koje se organiziraju kao dionička društva, kojih se dohodak dijeli među članove tako da 5/12 otpada na rad, 3/12 na talent i 4/12 na kapital, tj. na isplatu dividende dioničarima, osnivačima falange. U takvu 'harmoničnom' poretku, utemeljenu na dobrovoljnom i privlačnom radu, gdje sve čovječje strasti nalaze plodotvornu primjenu, organizacija vlasti bila bi gotovo nepotrebna.

Opći upravni organ falansterije, areopag, ne izdaje nikakve naredbe i ne propisuje nikakva pravila. On samo savjetuje na temelju iskustva svojih članova i podataka znanosti. Pokušaj izgradnje takve zajednice po njegovim zamislima doživio je neuspjeh.

No pojedini eksperimenti (u Francuskoj kraj Rambouilleta 1832., i osobito u SAD-u, gdje je 1840–50. postojala čak 41 falansterija) utjecali su na razvitak kooperativističkih shvaćanja.

Fourierove doktrine usustavio je njegov učenik V. Considérant, a popularizirane su u časopisima Le Phalanstère (1832–34) i La Phalange (1836–43).

Glavna djela: Teorija četiriju pokreta i općih sudbina (Théorie des quatre mouvements et des destinées générales, 1808), Rasprava o domaćem i poljodjelskom udruživanju (Traité de l’association domestique et agricole, 1822) i Novi industrijski i društveni svijet (Le Nouveau monde industriel et sociétaire, 1829).

(Izvor: Hrvatska enciklopedija)