Pregled tjedna

Sretno onima koje ne zanima nesreća

BiH nije ničija prćija, tvrdi Milorad Dodik, čovjek koji pripada kasti koja se prema BiH ponaša kao prema svojoj prćiji.
Kolumna / Pregled tjedna | 30. 08. 2021. u 08:31 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

23.8. – Ponedjeljak

Milorad Dodik, čovjek koji drži vodu u rukama, kojeg ni Partner ne može natjerati da digne ruku za dizanje helikoptera, kaže kako prvo treba istražiti zašto Hercegovina gori pa onda gasiti.

A gasiti nitko neće, jer ta vatra mnogima odgovara, ni prepucavanja oko zločina i bježanja od prošlosti. Tek tako, da se ne izgubi običaj, zaiskrilo je između dijela BiH i Srbije zbog ratnih zločina. Skoro 30 godina nakon prolijevanja krvi još nitko ne želi posegnuti za zavojem.

Opet se koplja velikih lome preko BiH. Rusija kaže da je novi visoki predstavnik robot koji provodi politiku Zapada. Koja li su vrsta ovi naši koji provode politike Dna?

24.8. – Utorak

BiH nije ničija prćija, tvrdi Milorad Dodik, čovjek koji pripada kasti koja se prema BiH ponaša kao prema svojoj prćiji. Sve u BiH, kaže opet Dodik, vodi prema raspadu.
Sve osim džepova jer nikada sastavljena država, nacrtana u gluho doba noći u zadimljenim američkim prostorijama za kreiranje budućnosti, po tko zna koji put, puni džepove stranim novcem kojeg neće vraćati oni koji trube o raspadima nego oni što stenju pod raspadnutim politikama.

Za to vrijeme, raspadnutoj državi raspadnuta državna poduzeća duguju neraspadnutih 1,6 milijardi maraka. Dok se strogoća trenira prema privatnicima – među kojima, ruku na srce, ima ozbiljnih robovlasnika – federalna poduzeća nabila su debeli minus.

Dalo bi se raspravljati o tome zašto su neka s manje duga ugašena, a neka koja grcaju u dugovima glume dio ekonomije, ali bi se rasprava otegla do raspadanja. Partneri, koji govore o raspadima i srastanjima, ionako nikad neće dati odgovor zbog čijih su ciljeva zažmirili pred gašenjima koja su ugasila mnoga življenja u BiH.

25.8. – Srijeda

Dok je Mali Mirotvorac Izetbegović gledao kako puca bugojanska granata, kličući kako se radi o strahovitom oružju, svi su drugi šutjeli. Deset mjeseci kasnije, sindikalisti namjenske industrije prijete totalnim štrajkom jer su im menadžmenti nesposobni, nedorasli i jer država opet vara državu. Upozoreno je na ''neuplaćivanje plaća i doprinosa, te nekompetentne uprave i nadzorne odbore''. Tako, dakle, u super državi, super oružjem upravljaju nesposobnjakovići.

"Ovo je jedna obeshrabrujuća poruka za sve one koji eventualno imaju loše namjere u odnosu na BiH", povikao je Izetbegović prije deset mjeseci u Bugojnu. Poruka sindikata, koji šute pred licima ''velikana'', obeshrabrujuća je i zakašnjela.

Za to vrijeme, Fadil Novalić, optuženik na čelu Federacije, i dalje trubi mantru kako trebamo vjerovati njegovim a ne svojim očima pa niže nebuloze o naprecima i ulaganjima.

A marku po marku nižu Elektroprivreda i televizija Herceg-Bosne ali još nije službeno i transparentno objavljeno, iako je obećano, koliko hrvatskih obitelji smatra da im marka nije puno i da, uz to što plaćaju iz proračuna televiziju, trebaju darivati još.

Oni koji daruju, nikada neće biti u krupnim kadrovima ove televizije jer o problemima onih od kojih se traži odricanje nisu problemi za javnost. Njih se gura pod tepih sve dok se tepih ne smota pred put što dalje od svjetala ove zemlje. Oni koji se ne odriču, ostat će pod svjetlima i u glavnim kadrovima.

26.8. – Četvrtak

Dok se ravnateljima škola, koji nemaju previše doticaja s nastavom i djecom – a često ne žele imati veze ni sa stvarnošću - dijele laptopi, prave mjere za početak školske godine se pripremaju. Iako se galami kako će nastava krenuti normalno, čeka se prvi skok Covid-brojeva pa da se školstvo ponovno pretvori u jedini dio sustava na kojem nedorasli likovi mogu reći da nešto rade na suzbijanju pandemije.

Za to vrijeme, ne mogu pred sudom reći od kud je stigla naredba da se kupe respiratori koji se iz velike afere pretvaraju u veliku farsu.

27.8. – Petak

Usput je turski sultan, kojem nije problem unajmiti Sarajevo za jedini predizborni skup na tlu Europe, obavio državničku posjetu Bosni i Hercegovini. Dočekao ga je Željko Komšić kojem samo što dugme na sakou nije puklo od napuhanosti jer napokon netko važan nije samo prošao pored njega. Potom je za njima trčkarao čuvar Izetbegovićevih, Šefik Džaferović, čekajući valjda da ga turski predsjednik primi za ruku.

Milorad Dodik dočekao je potom izaslanstvo u zgradi u kojoj više nije panika kad nema zastave Republike Srpske. Održao je, ponesen Turskim prkosom Zapadu i savezništvu s Rusima, govor o raspadu zemlje i tome kako ova zemlja nema smisla. I dok je Dodik državo monolog, Erdogan glumio da provjerava što je pripremio za obraćanje, a Komšić je kolutao očima. Jer, tako to rade državnici kojima ne pukne dugme i koji misle da imaju odgovor. A nemaju.

Raspad BiH pao je pak u sjenu pravog razloga dolaska turskog predsjednika u Sarajevo kojem se gade svi dočeci drugih državnih po BiH, ali im se ne gadi naguravanje oko čovjeka koji, a to se je li ne smije, negira jedan genocid.

Udala se, i to nije šala. Tražila je osiromašena BiH svaki detalj s bogatog vjenčanja, željela je sreću onima koje ne zanima njihova nesreća i kliktala idolima jer sebi, dignutih ruku od dostojanstva i života, ne može kliktati.

Bilo je i torte, grba nije bilo. Ne zna se je li bilo Asima, ali je zasjala još jedna YouTube zvijezda – Hu iz ju?-čovjek sjedio je odmah iza Ponosnog Oca. A mislili smo da je to još samo jedan slučajni prolaznik u našim životima…

28.7. – Subota

Poslodavci, navodno, traže da se kolektivno cijepe radnici u privatnom sektoru jer bi mogli snositi posljedice ako im netko necijepljen ugrozi poslovanje. Jesu li poslodavci cijepljeni protiv stvari koje uništavaju živote robova i tko ih može natjerati na to?

29.7. – Nedjelja

Trebat će nam sapuna i parfema. Milorad Dodik poručio je da bi bilo dobro uključivanje hrvatskog predsjednika u raspetljavanje bh čvora. Tako bi se, iako Dodik galami protiv stranaca i zaboravlja da je rekao kako sami moramo riješiti svoje jade, stranci opet uključili u kreiranje budućnosti zemlje kojoj je jučer važnije od sutra.

Teško je u zemlji samoproglašenih kraljevića, umišljenih pjevača i tatinih sinova koji žive pod plaštom mantila govoriti o sutra. Narod koji će pohrliti na ulice zbog tuđeg predsjednika a ne znati tko i kako donosi zakone koji se tiču njegova života ne zaslužuje nego da lebdi između jučer i sutra i da gladan guta laži i o jednom i o drugom.

 

 

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close