Neke ljubavi trebaju kantu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

1.5. – Ponedjeljak

Praznik rada. Proslavlja se jedan od dva službena praznika u BiH. Uz Novu godinu, i ponekad Dan pobjede nad fašizmom, država puna zaposlenih neradnika, s manjkom radnih mjesta, viškom nezaposlenih, manjkom dozvola za stranu radnu snagu i nikakvim radničkim pravima, nakon vikenda raspalila je roštilje na kojem se znoji uvezeno meso upitne kvalitete uz uplastičeno pivo čija će ambalaža završiti u prirodi kojom se svi diče.

Dijelio se i grah na ulicama pojedinih gradova i vidjelo se kolika je potreba da se hrana dijeli što češće. Neradnici na radnim mjestima nisu ništa napravili da posla bude više i radniku sve bolje. I neće. Strateški je pak potez produžiti praznični vikend.

U međuvremenu, dogodio se i štrajk s promašenim adresama jer su se sve tihe galame premjestile pred parlament u kojem nije bilo nikog.

2.5. – Utorak

Nakon što su ponizili silne novinare koji su ih čekali da kažu bar jednu riječ na silnim sastancima u Mostaru, kad su prespavali i kad ih je probudilo mostarsko svjetlo koje ne svijetli, politički prvaci regije i sve glavnije glave, zaputile su se na mostarski sajam gospodarstva.

Prilika je to da se kao i svake godine pokaže kako su posložena partnerstva u državi i regiji i raspored sjedenja pred sajamskom govornicom najbolje pokazuje tko je trenutno s kim dobar.

U tim slaganjima i dobrotama, najviši među njima nije mogao pronaći svoje mjesto. Milorad Dodik, jedini koji ima svoja krila, nije došao u Mostar. Nije mu, navodno, odgovaralo s kim su ga posjeli za svečani ručak i nije bilo te gladi koja bi ga natjerala da sjedi s Christianom Schmidtom i pita ga da mu doda čačkalice ili sol. Bilo bi to vrlo neslano od onoga čija se politika svela na galamu protiv stranaca.

Kako Dodik nije nikome falio tako nije falilo ni prožvakanih poruka iz sajamske hale u kojoj su odzvanjali i hvalospjevu stvarnom domaćinu, Draganu Čoviću, koji je nekada davno iz istih hala najavljivao serijsku proizvodnju aviona, kako je uspio promijeniti nazive ulica u gradu Mostaru. Još kad bi mogao narediti mijenjanje samih ulica…

3.5. – Srijeda

Nermin Nikšić i novi mušketiri preuzeli su Vladu Federacije BiH. Osuđenik Fadil Novalić nije htio predati vlast svojem nasljedniku uživo nego mu je ostavio pismo. SDA vuče poteze razmaženog djeteta.

Užas u Srbiji. Pokolj u beogradskoj školi zgrozio je sve. Pogotovo one koji misle da su njihova djeca najbolja na svijetu bez obzira što im guraju mobitele u ruke da bi sebi pojednostavili odgoj i što zastave budućnosti nabijamo na koplja iskrivljenih vrijednosti.

Pokazala je beogradska krv ponovno gdje smo i kakvi smo. Roditelji čija djeca maltretiraju svoje vršnjake po školama zgražaju se nad nasiljem. Onima koji djeci da bi sebi olakšali u ruke guraju prozore izmišljene stvarnosti nije jasno kako se to nešto tak užasno moglo dogoditi.

Nitko da se pogleda u ogledalo i da prizna da rađamo djecu sebičniju od nas samih i gradimo svijet u kojem će biti još dalji jedni od drugih spremniji možda od nas da se zavrte u krugu naše krvi u kojem se poubijamo svako pedesetak godina zbog starih dugova.

Poslanice proroka Aleksandra Vučića ne treba ni komentirati.

4.5. – Četvrtak

SDA se nastavlja duriti. Prozivajući Nermina Nikšića da je nametnut, iako su godinama ovoj državi nametali svoja pravila, stranka posrnulog Bakira Izetbegovića, koji se strancima nije mogao nametnuti kao netko s kim se može graditi BiH, zakukala je kako nova federalna vlast krši zakon kad su u pitanju direktori i ostali dužnosnici u javnim poduzećima. Inače, SDA je bila poznata po telefonskim pozivima za sređivanje funkcija ali im je to bilo po zakonu.

Iznenađenja nema u vrhu HDZ-a BiH. Nitko neće ili ne smije na prvu fotelju u stranci. Stranački kadar zagrijava se da zaokruži samo jedno ime na listiću za predsjednika stranke.

Mostar je mislio zapaliti svijeće za Beograd.

5.5. – Petak

Nije teško okrenuti ploču niti je i kad bilo. Odjednom neće biti zastoja u radu Vijeća ministara zbog cijevi za buduće plinovode. Sve galame stanu u jedan sastanak s kojeg nema detaljnijeg priopćenja. Milorad Dodik, po tko zna koji put, stao je na loptu.

Srbija je opet zavijena u crno. Novo ubojstvo upozorava da su naši životi daleko od normalnog života i da su brige koje brinemo daleko od onoga na što bismo trebali misliti.

Srbija se sjetila da je gostovanje presuđenog kriminalca u školi i njegovo pametovanje na malim ekranima pogrešno. No, već je kasno. Vrije Internet od poruka odobravanja i podrške školarcu s pištoljima.

Istodobno je objavljen kraj pandemije i pad dinastije. Korona virus više nije prijetnja. Sebija Izetbegović ne može biti direktorica sarajevske bolnice.

Sad je vrijeme da se češljaju titule i zvanja ostalih visokih dužnosnika. Znamo da znanja nemaju.

6.5. – Subota

Nakon Dragana, Dragan. I tako 18 godina. Naime, na čelu HDZ-a BiH ostat će Dragan Čović koji, iako kaže da je to htio, nije imao protukandidata na mjestu čelnika stranke. Zadnji put kad je imao protukandidata, iz HDZ-a se rodila 'devedesetka' koja se ponovno iz nestanka vratila nekako u vlast.

Čović će, dakle, i u idućem mandatu upravljati strankom iz koje polako, ali mudro, čisti one koji se vežu uz poslove zbog kojih padaju nekadašnji partneri. Možda mu nije najbolje išlo s pomlađivanjem jer su se možda mladi lavovi prerano počeli pretvarati u zvijeri, pa se okrenuo osvježenjima dužnosnika koji poslove obavljaju i uime HDZ-a BiH.

No, trebat će više od 18 godina da se ispravi sve što su napravili maleni stranački bogovi ali i živaca da se preživi njihovo držanje za slamku spasa. Jer, svaki dan proveden kao stranačka elita jednostavniji je od dana običnog smrtnika.

7.5. – Nedjelja

Nikom nije jasno što je pjesnik htio reći. Snimka rušenja Starog mosta u Mostaru, navodno neviđena do sada, uz pismo Safeta Oručevića i uz zvučnu pozadinu trebala je valjda pokazati njegovu ljubav prema Mostaru. Pokazala je samo kako se igrači ljubavlju i snimkama igraju s našim koracima unazad i kako umjesto budućnosti netko u život gura prošlost.

Baš kad je Mostar krenuo puzati prema nekim normalnim odnosima, baš kad su kupljene nove metle za stvarno čišćenje ulica, kad su napokon postavljene kante za pseći izmet i kad se Vijeće – kakvo takvo – trudi – kako tako – stvarne probleme iznositi pred rješenja, javi se netko da bez ikakvog povoda zasoli ranu i pokuša nešto reći o činu koji je dobio svoj službeni sudski epilog. No, kako to kod nas biva, sud se poštuje samo kad druge osuđuje.

Ljubav, poput Safetove, ma koliko je nekada hvalio i čelnik stranke kojem nitko ne smije uzeti mandat, treba kantu i budućnost.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.