Mlaćenje gloginja tuđom mlatilicom

8.6. – Ponedjeljak

Slušamo i gledamo nove reprize. Priča se o relaksaciji odnosa, o potrebi da se zbližimo, da budemo bolji jedni drugima i da živimo bez straha jednih od drugih.

Onda opet slušamo i gledamo nove reprize. Govori se o strahu od relaksacije, o strahu od zbližavanja i otkrivamo da se jedino ne bojimo kad se bojimo nekog pored sebe i da smo dobri samo kad smo daleko.

U Sarajevu je potpisana deklaracije Europske pučke stranke. Odjednom su za stolom ljuti neprijatelji i žestoki rivali i smiješe se praćeni oštrim pogledom stranaca. I raduju se novim suradnjama.

Potpisale su deklaraciju stranke koje se ne mogu ni nacrtane na domaćoj političkoj sceni. Ali, po našem dobrom starom običaju, pred strancima ćemo progutati knedlu i razvući osmijeh.

HDZ BiH, HDZ 1990, SDA, PDP i SDS potpisale su dokument koji ''sadrži osnovne vrijednosti za koje se zalaže EPP kao politička obitelj te da su u njoj uključena tri ključna poglavlja koja se odnose na budućnost - identitet i različitost, socijalna tržišna ekonomija kao osnovni princip organizacije privrede, kao i vladavina prava kao temelj na kojem treba funkcionirati društvo''.

Vidimo li to buduću državnu koaliciju a da nismo dobili ni glasačke listiće?

9.6. – Utorak

Priča o relaksaciji odnosa donijela je priču o prodajama i izdajama pa se nakon potpisa analizira tko je koga izdao i tko je koga pridao. I tužibabama i potpisnicima, i zbliženim i razdruženima bitno je popunjavati medijski prostor i to glupostima. Nitko još nije u ozbiljnom zagrijavanju za izbore iznio ni jednu pametnu ideju kako ovu zemlju pretvoriti u mjesto normalnog života.

Računaju politički proroci i prepucavači da je građanima ipak važnije da je Jakov Jozinović, nakon prodaje mladih mudašca pod bubrege, ipak najavio prvi album.

Predi zbore prolazi svašta. Pa i odricanje od ljubimaca. Ana Ljubojević, glasna obožavateljica Milorada Dodika, podnijela je ostavku jer je Obožavani rekao da se to mora nakon što se razbije službeni automobil pod utjecajem alkohola.

Gdje su oni koji galame na sve Dodikove poteze? Kad će njihovi ljubimci otići s pozicija zbog nesavjesnog rada u službi?

Sanel Kajan, spiker u zastupničkim klupama, rekao je teške riječi u federalnom parlamentu. Prijetili su mu, kaže, njemu i njegovoj obitelji, slali fotografije i omotnice s metkom. Težak je zadatak pred policijom i pred javnošću koja je navikla na teške riječi iza kojih bude teška tišina. Bilo bi dobro da se pokaže kako je sve bilo pretjerivanje. I za Kajana i za javnost.

Mostar se, osim u smeću, guši i u teškim temama. Gradsko vijeće sazvalo je duplu sjednicu. Razlika je što jedna ima jednu točku dnevnog reda i pokazala bi prisiljenu volju Bošnjaka da dignu ruke za američke investicije, a druga tridesetak točaka kojima Hrvati žele pokazati kako ne žele kako Bošnjaci žele.

Grad smrdi i jednima i drugima.

10.6. – Srijeda

Smrdljivo vrijeme u Mostaru ne curi jednako svima. Cirkus, u što se pretvorila sjednica Gradskog vijeća, pokazala je kako se odluke u gradu mogu smatrati kao mlaćenje gloginja tuđom mlatilicom.

Izgubljeno je vrijeme da bi se pokušalo dokazati što piše u poslovniku, kako ga se čita, kako ga se okreće kad ga se lista i je li sljedeće znači sljedeće.

Slušali smo gradske očuhe kako izlijevaju brigu o gradu u vijećnici koja još uvijek nije obnovljena jer nitko nikada nije popravio mikrofone u klupama. To je, istina, i bolje jer slušali bismo sigurno više blebetanja nego što ih slušamo danas.

Pokazala je i ova sjednica kako oni kojima je u ruke dana moć da smišljaju pravila za grad nisu dorasli svojem poslu i da ćemo, po tko zna koji put, iza sebe imati jedan propali mandat. Ma koliko zamuckujuća gospoda tvrdila da vole ovaj grad.

I dok se gospoda šamara tumačenjem poslovnika i visokom politikom na niskim granama, šamaraju se i komunalna poduzeća koja, zbog viših ciljeva puštaju da se građani guše u smradu, da se gomilaju deponije i da se smećem zaradi koji politički poen.

Srećom, Dragan Čović objavio je da je objavio knjigu ''Menadžerski pristup kroz život''. Sad će nam biti lakše živjeti.

11.6. – Četvrtak

Dogodilo se i to. U Domu naroda nije bilo previše svađe a bilo je dovoljno ruku da oni na državnim jaslama dobiju više i sigurnije plaće. Naime, kakva je ovo država najbolje pokazuje činjenica da nitko neće da radi u njezinim ''organima'' jer su plaće mizerne i ne pokrivaju ni misterioznu košaricu.

Građani bi, kaže anketa, u Europsku uniju. Kad dođu izbori, listići kažu da građani ne bi nigdje.

BiH je, kažu pak Britanci, balerina kojoj uvijek treba neka pomoć sa strane. Vrijeme je da se krenemo baviti nekim drugim plesom.

12.6. – Petak

S viših razina dolaze poruke kako Mostar opterećuje visoke razine. Neće visoka razina da prizna da je spustila i vatru i ulje na niže razine kako bi se vinula u nove visine nakon izbora u listopadu. Dakle, Mostarcima se servira još jedan šupljak iz usta onih koji ne paze što govore.

Dok vrije politička juha, vrije i navijački zanos. Uz prepucavanja tko gdje smije mahati kojim zastavama, dočekalo je napaćeno stado da 11 dobro plaćenih mladića istrči na Svjetsko prvenstvo i brani boje zemlje u kojoj ih većina nije rođena i u kojoj ne žive i koja sama ne zna koje su joj boje.

Bosna i Hercegovina odigrala je neriješeno s Kanadom i slavila je kao da je pobijedila. O igri bi se dalo pričati. No neka to pričaju oni koji to znaju.

Čekamo politiku da komentira taktiku.

13.6. – Subota

Nakon analiza rezultata i pozicije na koju su nas smjestili žuti kartoni iako smo u skupini svi izjednačeni, okrećemo se onome u čemu smo najbolji. Analizira se tko se gdje potukao, tko je kome mahao zastavom pred očima i kojom i kako će se politika odnositi prema onima koji navijaju kako ne treba navijati.

To što se između nogometnih vjestica i plitkih analiza provlače vijesti da građani na tržnicama kupuju na grame, nikoga ne zanima.

Dajte nam kruha i igara.

I zastava. Onda može i bez kruha.

14.6. – Nedjelja

Miloradu Dodiku, koji je tijekom procesa i nakon presude, ma koliko sad galamio, priznao i sud i tužiteljstvo i visokog predstavnika, nisu prekršena ljudska prava. Odlučio je to sud u Strasbourgu kojeg je Dodik isto priznao iako se u njegovim galamama nađe i pokoja psovka na Europu.

Još jedna predstava je gotova.

Trubi se, opet po tko zna koji put, kako se u kampanju već krenulo i kako stranke ne bi trebale raditi ovo što rade.

Birače, koji su se odvikli od ozbiljnih programa i nuđenja rješenja stvarnih, nagomilanih problema, navikava se na teške priče i na prešutno plaćanje svih aktivnosti onih koji tvrde da bi to radili i da se ne približavaju izbori.

Osim što krše sva moguća pravila i što krčme naš novac, dosadili su.

Samo im to nema tko reći.