U genima nam je strah od nas samih

1.6. – Ponedjeljak

Stranke koje će nam za koji mjesec pričati priče o boljoj Bosni i Hercegovini, o novim počecima i starim grešnicima, o vizijama gdje je ovoj zemlji mjesto, krenule su u političku borbu tako što su krivotvorile potpise za izlazak na izbore.

Iz Središnjeg izbornog povjerenstva, jedne od najsporijih institucija u državi, objavljeno je kako je u prijavama zabilježen veliki broj krivotvorenih potpisa. Oni koji bi u vlast, koji u svim vizijama vide samo svoje dupe na pravom mjestu, nisu bili u stanju skupiti dovoljan broj potpisa pa su morali lagati. Trebao im je manjak potpisa biti znak da ih nitko ne želi. No, dupe je jače od srca.

Dupe je radilo i u prelasku u nove stranke. Najveći kritičari Trojke, odjednom su se dosjetili i prešli u stranku Elmedina Konakovića. Misija im je, kažu, promjena prilika u BiH. A onda su promijenili dres.

Za to vrijeme, država se zagrijava za još jedan dan D. O izboru visokog predstavnika pričaju svi. Čak i oni koji nemaju nikakvog izbora. Većina u državi smatra kako je najbolje da visoki predstavnik ostane i da državu ne ostavi nama samima.

Uraslo je to poniženje u naše gene. Urastao je strah od nas samih i prihvatila se nesposobnost samoprozvanih lidera da negdje povedu ovaj trokutasti jad. Pristala je zemlja biti pod stranom upravom jer upravljati sobom ne zna.

2.6. – Utorak

Amerika se ipak odlučila imenovati novog veleposlanika u BiH. Sad se opet hvalimo kako smo važni.

Država nema proračuna. Nitko u Predsjedništvu nije glasao isto. Patriotizam oblači predizborno odijelo. Nema sjednice Vijeća ministara. Posao se shvaća ozbiljno.

Slušamo kuknjave bivših visokih predstavnika kako je stanje u državi jako loše i kako hodamo po rubu. Navija tako Valentin Inzko da se zadrže bonnske ovlasti i da OHR bude strog. A kad je trebalo biti pravedan, onda je Inzko šutio. Tako je u rujnu 2019. godine čestitao samo Banja Luci na kandidaturi tog grada za europsku prijestolnicu kulture 2024.. Zaboravio je tada Inzko čestitati i Mostaru, a kad je upitan zašto je zaboravio, zaboravio je odgovoriti.

3.6. – Srijeda

Sijevaju poruke uoči zasjedanja Vijeća za provedbu mira. Jer, samo u Bosni i Hercegovini, mir se provodi a nikako da pusti korijenje i da isiše svu krv koja se stoljećima nakupljala pod našim nogama.

Čeka se bijeli dim u izboru visokog predstavnika. Svi imaju svoje favorite. Neki su se čak usudili kandidirati imena ispadajući smiješno pred silama koje prvo misle na sebe.

Među strankama koje su krivotvorile potpise, objavljeno je, i stranka je Rame Isaka čovjeka čija trenutna funkcija govori kako bi se trebao boriti protiv svih oblika kriminala. Pa i onih na izbornim papirima. Snaga naroda je u prevari. Poslije ćemo gledati obiteljske razglednice iz Splita i poruke sa skupog broda sirotih ministrovih sinova.

4.6. – Četvrtak

Kakva smo mi država! Svojim nedogovaranjem zarazili smo i civilizirani svijet. Vijeće za provedbu mira bilo je nemirno i nije našlo zajednički jezik o novom visokom predstavniku. Čak je zbog nas zaiskrilo između Europe i Amerike. Europa bi strogoću, Amerika bi šminku. Opet smo važni.

Herceg Bosna se opet razvlači po eterima. Kome treba, tko će je zabraniti, tko je neće dopustiti, tko je glasniji za a tko još glasniji protiv, tko će se kome više svidjeti. Prazni iznutra, popunjavamo tuđe praznine.

Državni dom naroda odradio je još jednu predstavu za javnost i posao za računovodstvo. Plaća će leći a europski zakoni i sve ono što mjesecima čeka usijane ruke da dignu drhtave ruke će pasti.

Država nema novca da popravi sustav na granicama. To je ta tisućljetna tvorevina koja bez strane batine ne može platiti račun izvođaču radova kad novac traži unaprijed. A novac se unaprijed traži samo od onih u koje se povjerenja nema.

Eto kakvu su državu patrioti i domoljubi izgradili.

5.6. – Petak

Traju rasprave o tome koliko će biti oštar visoki predstavnik. Svi važu njegove ovlasti. Nitko ne gleda svoje obijesti.

U Mostaru se kuha epizoda novog cirkusa. Sazvana je sjednica Gradskog vijeća. Prije toga je Klub Bošnjaka u javnost poslao opravdanje zašto će na sjednicu. Samo je jedna točka dnevnog reda. Davanje Amerikancima u koncesiju mostarske zračne luke.

Klub Bošnjaka kaže da im je stalo do aerodroma i da će zato sjesti. Neće priznati da je Veliki Brat malo podigao glas i da ne želi čekati da se domaći umišljeni akteri, koji misle da je nerad rad, smiluju i sjednu u plaćene klupe.

Natjerali su, dakle, stranci domaće snage da sjednu zbog njihovih interesa. Za naše interese ne moramo sjedati. Tako se, valjda, voli država i tako se rasprodaje.

6.6. – Subota

Razvlači se priča o visokom predstavniku. Domaći mediji pišu što o nama objavljuju strani. Kod nas se nema šta reći. Ili ne smije. Opet priznajemo kako sudbinu svoju ne držimo u svojim rukama.

Dopredsjednica Skupštine RS, Ana Ljubojević, u prometnoj nesreći je ozlijeđena, a službeni automobil je u potpunosti uništen. Nakon oporavka, valjalo bi da oni koji su joj kupili automobil postave pitanje zašto je ona sama vozila službeni automobil i zašto je alkohol bio u organizmu a mobilni telefon i volan u rukama. Ili ćemo oprostiti kao što smo oprostili bezbroj balahanja?

7.7. – Nedjelja

Kaže Milorad Dodik da su ga u Americi pitali kako već nismo poludjeli. Za to vrijeme stupce crnih kronika pune rastrojene ubojice, podivljali zlostavljači i napadači. Ljudi su, a složna je oko toga i struka, na rubu i nitko ne brine za mentalno zdravlje ljudi u ovako šašavoj zemlji.

A onda je Dodik najavio da će Vladimir Putin doći u Bosnu i Hercegovinu. Netko se pravi lud.