Nastavlja se ljutnja koalicijskih partnera. Tko je kriv za sve krivo nitko neće da prizna. Možda su krivci građani kojima ne znači ništa poziv Središnjeg izbornog povjerenstva da provjere na biračkom popisu je li sve u redu. Kad budu glasali mrtvi i birali nam novo umiranje budućnosti, svi će biti krivi. Lijenost je, kažu, najveći grijeh.
A građanima je dosta. Društva koja se bore protiv korupcije slave Dan zviždača. Kod nas je prijava korupcije sve manje. Svima nam smeta, a svi zviždimo u prazno.
Zvižde i Mostarci na priču da je netko o njihovom trošku, unajmljenim službenim automobilom skoknuo na more. Tješe se oni koje muzu bez zviždanja i riječi nadanjem da se službeni turist sam pobrinuo za gorivo.
U BiH se ratuje osnivanjem pričuvnih i rezervnih sastava policije. Znaju li političari da nemaju više rezervnih stanovnika ove zemlje?
Nakon što je hodočasnik ljubavi, hodajući s križem na leđima ispričao kako se ljudi u BiH vole i kako su dobri, hodočasnici na putu u Podmilačje su napadnuti. Netko im je poželio sretan put s dvije palice.
Policija još uvijek gleda u fotografiju.
Pravda se neopravdani grad nezainteresiranoj javnosti da je službeno vozilo Grada Mostara bilo na službenom putu u Neumu i da se s objavljenih fotografija ne može zaključiti na kojem je mjestu parkirano vozilo. Onda su poslali elaborat o tome da vozilo može koristiti osoba koja ima vozačku dozvolu.
Nije bilo objašnjenja za navode da drugi korisnici službenih automobila, koje su građani platili, skidaju naljepnice s vozila kako bi se nesmetano mogli vozikati tamo gdje im je volja. Oni koji to plaćaju nemaju volje ni zašto osim da nastave plaćati.
Zamjenica ministra tuži svojeg šefa zbog zlostavljanja. Nismo mi jedna od onih država koja bi se digla na noge i tražila da ministar odstupi. Nemamo ni vlast koja bi progovorila o tome i pokazala da na strateškim mjestima ne mogu sjediti svakakvi sinovi.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio je Slavena Kovačevića koji se pretvarao da je žrtva i želi bolju BiH kao što se godinama pretvarao da je nešto po nacionalnosti, a nije.
Glumljenje želje da BiH bude bolja, popločano je lošim namjerama i ne samo kad je savjetnik člana predsjedništva u pitanju. Mrvicu bolja država znači mrvicu manje njihove moći i opstajanja na pozicijama. Zato i glume.
Nakon blamaže Kovačevića pred Sudom, uslijedili su prsti krivnje u to što je propao pokušaj savjetnika, koji ima više nacionalnosti nego savjeta, da se baci još jedna kost među nas.
BiH, nakaradna i nepravedna, diskriminira svoje građane od porodilišta do vječnog počivališta i ne mogu je boljom učiniti oni koji se pretvaraju da joj žele dobro misleći samo na sebe i na poraz drugih. Sve dok je tako, nakarada i nepravda će trajati, a birači će šutjeti na sva balahanja i bahaćenja oko sebe.
Još uvijek se šuti oko ministra osumnjičenog za maltretiranje zamjenice kao i o dokazu da službeno vozilo Grada Mostara nije bilo parirano u neumskoj hladovini nego tik uz more u Dubi. Šuti se i o mućkama s parkingom u Neumu.
Iako smo odgledali predstavu gostoprimstva novom američkom gostu u Republici Srpskoj, iz Washingtona je stigla poruka da bjegunac kojeg nitko ne lovi ostaje pod američkim sankcijama.
Uzalud Milorad Dodik govori kako njegovo kraljevstvo i Amerika imaju puno toga zajedničkog i kako su američki i srpski narod prolazili kroz isto. Nasluša se i naplaća čovjek svega u zemlji blebetala koji ne bježe.
Cirkusi u klupama se nastavljaju. Federalni parlamentarci nisu se mogli dogovoriti oko dnevnog reda pa smo platili još jednu propalu sjednicu. U Domu naroda se opet pričaju vicevi. Prihvaćeno je da se Izborni zakon razmatra i to hitno a onda je još hitnije zatražena pauza i prekinuta sjednica.
Nastavljaju se prepucavanja oko toga tko je BiH obranio od Kovačevića. Deefu su krivi svi osim njih koji su preko štele pokušali izvući presudu u Strasbourgu. Trojka krivi Željka Komšića i ekipu da su se izblamirali tako dopustili da u BiH ostane nepravda na djelu. Spominju se ublehe i alkohol.
Baš onako kako priliči državi koja se brani sama od sebe.
Iako je Mostar dobio svoj parfem, ipak tu nešto smrdi. Turist, koji zabavlja internetsku publiku skokovima s raznih znamenitosti, u Mostaru je dobio po rebrima i navodno ucjenu da plati ''odštetu'' jer je skočio sa Starog Mosta.
Naravno, mišljenja su podijeljena. Jedni su ogorčeni slikom gostoprimstva drugi podržavaju poruke da se o svemu na Mostu mora pitati one s kojima se Grad ne može izboriti pa je čak i UNESCO zamolio da se nađe rješenje da se stvari oko mosta dovedu u red.
BiH, zemlja zadnjeg časa, usvojila je na telefonskoj sjednici Vijeća ministara nacrt Reformske agende kako nam ne bi propao sav novac koji nam je obećala Europska unija. Da su se ministri vidjeli uživo možda se ne bi dogovorili. Volimo se, poznato je, na daljinu.
Gori u Hercegovini. Unajmljeni aviončić pokušava pomoći vatrogascima. Vatrogasci ne zvuče oduševljeno rješenjem iako kažu kako je svaka kap vode na požarište dobro došla.
Trebali bi ovi koji se bave javnim nabavkama kod nas raspisati tender za nabavu bubnjeva za dozivanje kiše.
Vatrogasci se bore s vatrom. Šalju se apeli. Air-tractoru smeta vjetar. Nitko se od velikih govornika ne javlja. Nitko ne pali nikakve alarme i pušta se po tko zna koji put narodu da se snađe. A kad je narod pomogao vatrogascima u Ljubuškom, onda se i snašao pa je upućen apel građanima da vatrogascima vrate crijeva za vodu.
Skinuti su žuti prsluci. Studenti u Srbiji prepustili su svoj višemjesečni prosvjed protiv Čovjeka iz hladnjaka građanima. Najavili su i političku borbu na izborima koje Aleksandar Vučić neće da potpiše. Scene iz Srbije su u ravnini komedije. Književna večer okružena traktorima, pod šatorima uz cajke, jeftino pivo i smoki Vučićeva slika je onih koji ga žele i dalje na prijestolju.
Oni koji ga ne žele, osjetili su kako djeluje uigrana policija. Ogroman broj policajaca razbio je prosvjede. Snage za nasilje nije bilo. Možda bude snage za političku borbu.
Nema kod nas da se ispeče prije nego se kaže. Pohrlili su branitelji pola države da upozore kako je ubojstvo starice dokaz što se Srbima želi napraviti u BiH. Uslijedili su silni komentari, nova trovanja zatrovanih tipkača pod vijestima i prosipanja mozgova o tome kako mi možemo jedni s drugima i kako ne možemo.
A onda je obdukcija pokazala da starica nije ubijena. Niti jedna obdukcija neće pokazati da su neki jezici bili prebrzi a neki mozgovi bili prazniji nego što bi trebali biti za teške riječi.
Neće biti ni istrage za širenje straha, netrpeljivosti i govora mržnje. Valjda se sjetiti mladića koji je na pauzi od zarađivanja kruha u Austriji u Uskoplju išarao svoje auto mržnjom i otišao u nešto normalniji svijet smijati se našim išaranim jadima.
