Najskuplji navijač: Denisov fanatizam od 300.000 KM
Velike i važne vijesti stižu sa službene stranice člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda i trenutno predsjedavajućeg kolektivnim šefom države.
“Predsjedavajući Predsjedništva BiH dr. Denis Bećirović razgovarao je u Torontu s generalnom guvernerkom Kanade Louise Arbour, najviše rangiranom državnom zvaničnicom Kanade”, javlja Bećirović.
“Predsjedavajući Predsjedništva BiH dr. Denis Bećirović je, na poziv generalne guvernerke Kanade Louise Arbour, prisustvovao radnom ručku, na kojem je razgovarao i s ministrom finansija i nacionalnih prihoda Kanade François-Philippeom Champagneom”, saopćio je.
“Predsjedavajući Predsjedništva BiH dr. Denis Bećirović sastao se s predstavnicima bosanskohercegovačke dijaspore u Kanadi“, potvrdio je predsjedavajući lično i personalno.
Stranu na šalu
Džaba se, međutim, Bećirović trudi. U zemlji nezahvalnih, zavidnih i zajedljivih ne postoji ništa, ama baš ništa što se manje priznaje od uspjeha. Evo, recimo, šta oni zlotvori iz Stranke demokratske akcije misle o ovoj, prijeko potrebnoj diplomatskoj turneji tuzlanskog doktora: „Dok se građani Bosne i Hercegovine suočavaju sa sve lošijim životnim standardom, rastom cijena i režija, te nedostatnim plaćama i penzijama, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović novcem istih tih građana već danima boravi u Sjevernoj Americi kako bi gledao utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu. Bećirović na tom putovanju nije sam. Sa njim su članovi njegovog kabineta, protokol i osiguranje. Njihove avionske karte, hotelski smještaj, dnevnice, prijevoz, logistiku i sve druge troškove ne plaća Bećirović iz vlastitog džepa nego poreski obveznici Bosne i Hercegovine. Prema informacijama koje se pojavljuju u javnosti, troškovi Bećirovićevog višednevnog boravka u Sjevernoj Americi će doseći enormne iznose od preko 300.000 KM, što znači da će svaki sat njegovog boravka u Sjevernoj Americi građane Bosne i Hercegovine koštati približno jednu prosječnu mjesečnu plaću“.
Stranu na šalu ili šta već gdje ide: ovo što Denis Bećirović sa ergelom poslušnika i Zlatkom Lagumdžijom pride izvodi je kombinacija političkog suicida, provincijskog bahaćenja i diplomatskog diletantizma kao vrhunca amaterizma. Prvo je, uzgred rečeno, divno, treće uobičajeno, a drugo preskupo.
SDA će trebati partnera
Ukoliko u SDA još uvijek misle da pobjeda Trojke na predstojećim izborima ovisi o tome hoće li Denis Bećirović produžiti boravak u Predsjedništvu, onda bi mogli na kolektivni sistematski. Ukoliko Dino Konaković i Sabina Čudić vjeruju da će on i sebi i njima osigurati još četiri godine vladanja, mogu se, čisto da kasnije ne žure, početi spremati za ugodni život opozicijski. SDP možda ne mora: Stranka demokratske akcije će trebati partnere, socijaldemokrate su uvijek znale birati između principa i pozicija, pa je i tu rasplet prilično predvidljiv.
Ako ovakav Denis Bećirović može još jednom pobijediti Bakira Izetbegovića, to ništa ne govori o njemu, ali govori sve o Malom princu koji je, što svojom voljom, što po nalogu šefice domaćinstva, dokazao da je u stanju pokvariti francuski ključ.
Denis Bećirović je prvo ušao u politiku, pa otišao u srednju školu i od tada ne skriva ambicije i ne izlazi iz guzice Zlatka Lagumdžije. Nije, međutim, problem u njemu, već u SDP-u koji mu je prvo ispunjavao želje, pa ga onda montira u Predsjedništvo, očekujući kako će manju štetu napraviti u njemu nego što bi u stranci, a on im je postao veći problem od odrona u Jablanici i sarajevskog tramvaja smrti zajedno.
S našim parama
Odlazak predsjedavajućeg Predsjedništva u Kanadu i Ameriku, kako bi za tuđe pare gledao Svjetsko prvenstvo uživo, zasjenio je pet-šest hiljada otvorenih pisama koje je napisao svima, od Aleksandra Vučića do Aleksandre Prijović, od Zorana Milanovića do, pretpostavimo, Zohrana Mamdanija, iftare koje je organizirao u zgradi Predsjedništva i činjenicu da je, kako piše na službenim stranicama, nakon bajram-namaza u Banjoj Luci posjetio Tešanj!
Iako obnaša dužnost predsjedavajućeg, odsustvo Denisa Bećirovića s posla je primjetno koliko i njegovo prisustvo u kabinetu u Ulici Maršala Tita broj 16. Da je, dakle, na isti način, s našim parama, otišao gledati reprezentaciju uživo – jer je samo zato otputovao: s predstavnicima dijaspore se mogao čuti preko zuma, a dres Zmajeva, ako uopće ima potrebe, poslati na adresu Louise Arbour (adresa je: Sussex Drive 1, Ottawa) – i ušutio se, mogao je proći bez prigovora političkih protivnika i medijskog nerazumijevanja njegove navijačke predanosti. Najboljem učeniku najgoreg predsjednika SDP-a upravo to nije palo na pamet, kao što mu nikada, baš nikada, neće iz guzice u glavu doći odgovori na pitanja o tome kako i zašto zaboga to što je odlučio spiskati 300.000 maraka onako, kad mu se već može, nije izazvalo opće oduševljenje što njegovim diplomatskim uspjesima, što spremnošću da za ekipu Sergeja Barbareza u svako doba dana i noći sveže kravatu.
Drugi najveći problem – prvi je, normalno, cijena - sa američkom turnejom predsjedavajućeg predsjedništva Bosne i Hercegovine je u tome što će se, prije ili kasnije, vratiti kući i učiniti sve što je u njegovoj moći da aktuelnu vlast dovede do poraza, a Socijaldemokratskoj partiji pokaže da to što su se riješili Lagumdžije neće značiti ništa sve dok nogom ne nabiju i njegove klonove. Denis Bećirović nije jedini takav, ali jeste najuspješniji u pravljenju štete, blamiranju i rastrošnosti.
