Nova većina: Kako potrošiti SDP

U srijedu je sve bilo poznato: Nermin Nikšić je, javili su dobro obaviješteni izvori dobro kontroliranim medijima, informirao Elmedina Dinu Konakovića i Sabinu Ćudić, da Trojka – koalicija SDP-a, Naroda i pravde i Naše stranke – više ne postoji i da se Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine sprema na savez sa Strankom demokratske akcije te posljedičnu podjelu vlasti sa Hrvatskom demokratskom zajednicom u Federaciji, odnosna sa HDZ-om i Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata na državnom nivou.

“Sudeći prema pojedinim medijskim napisima, neki su u naše ime već završili razgovore, podijelili funkcije, raskinuli saveze i formirali nove koalicije, a da mi koji bismo u svemu tome trebali učestvovati o tome očigledno nismo obaviješteni. Željno iščekujem da saznamo i šta smo sljedeće odlučili. Ne namjeravam se baviti medijskim konstrukcijama, nezvaničnim informacijama i nagađanjima, a pogotovo ne onima koja se predstavljaju kao činjenice od čovjeka koji je posvećen da lažima o meni skrene pažnju sa svojih nalogodavaca. Neću podleći pritisku onih koji kontinuirano pokušavaju nametnuti vlastite interpretacije i kreirati političke procese kroz medijske spekulacije. To bi bilo neozbiljno prema građanima koji su SDP-u ukazali povjerenje, kao i prema svim članicama i članovima SDP-a BiH. Tvrdnje da sam im saopštio da Trojka više ne postoji nisu istina, što je lako provjeriti s njima direktno. To je pitanje principa, i mojih ličnih i onih za koje se zalaže SDP“, izjavio je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Šizofreni pritisci

Već u četvrtak je SDP postala stranka koja će, zahvaljujući kontroli nad Klubom srpskog naroda u federalnom Domu naroda dati potpredsjednika većeg entiteta i tako biti „nezaobilazna“ u formiranju nove vlasti, odnosno stranka koja će izgubiti kontrolu nad Klubom srpskog naroda u federalnom Domu naroda zbog pokušaja blokiranja uspostave nove većine u Kantonu Sarajevo!?

Šizofreni pritisci na najveću stranku lijevog centra u BiH imaju najmanje dva cilja. Prvi je čisto interesni – ubrzati smjene u najbogatijem federalnom kantonu – dok je drugi malo kompliciraniji i za SDP dugoročno nepovoljniji.

Jedina članica Trojke koja je na ovim izborima prošla bolje nego na onim iz 2022., u vlasti je poželjna svima, o čemu je lider HDZ-a Dragan Čović - pozivajući SDA i SDP na dogovor - već nešto rekao dok se družio s Miloradom Dodikom koji nije propustio priliku da se uobičajeno seljački izrazi o „komunjarama“, ali i doda kako mu je Demokratska fronta Željka Komšića neprihvatljiva u raspodjeli pozicija i pratećeg plijena.

Paradoksalno: SDP na poziciji odgovara kako onima koji bi s njima dijelili moć, tako i onima koji su i bili i ostali bi opozicija, dok je jedina stranka koja u slučaju takvog raspleta gubi upravo Socijaldemokratska partija BiH, a jedina koju suštinski kuri bolac Dodikov SNSD. Oni će, naime, napraviti sve što mogu kako bi skora budućnost bila navlas ista nedavnoj prošlosti u kojoj je BiH plutala od jedne do druge najveće krize nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

SDP-ov Srbin

Dragan Čović je svjestan kako je prošlo vrijeme u kojem je svaki njegov potez bio najbolji, svaka riječ sveta i svaka odluka neupitna, pa na svaki način želi izbjeći DF u koaliciji, a to može samo ako se Izetbegović i Nikšić dogovore. Čelnik HDZ-a ne strahuje od toga da će se SDP-ov Srbin na mjestu potpredsjednika entiteta ponašati kao Refik Lendo poslije prošlih izbora, već da će saradnjom sa onima koji su ga doveli do historijskog maksimuma podrške, dakle Komšićem i pratećim ansamblom, ta podrška padati.

Semir Efendić, kao što je i bilo očekivano, nije ušao u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ali jeste osvojio dovoljno glasova da spriječi povratak Bakira Izetbegovića, dok je njegova Stranka za BiH ostvarila dovoljno dobar rezultat da se može ne samo nadati pregovorima o ulasku u vlast, već i postavljati visoku cijenu kooperativnosti. Za razliku od DF-a koji nije u poziciji u kojoj može nešto naročito ispregovarati i koji će, ne bude li dio većine, postati nevidljiv, SBiH može tražiti puno i posljedično dobiti dosta.

Efendić, međutim, dovoljno dobro poznaje trendove na političkoj sceni, kao i Bakira Izetbegovića osobno, pa bi morao biti svjestan činjenice da SDA svoje partnere – osim DF-a koji nije ništa drugo nego projekat osmišljen u Ulici Mehmeda Spahe – uvijek uspješno sažvaće i na kraju ispljune. Uostalom, SBiH je već jednom doživjela ozbiljan pad podrške nakon dugogodišnje saradnje sa SDA, a ni SDP nije bolje prošao nakon eksperimenta iz 2010. godine.

Nasljednik Nikšića

Pri tome, Efendićeva kandidatura za člana kolektivnog šefa države je, uz očito nezadovoljstvo SDA-ove baze vlastitim predsjednikom, manje pomogla Denisu Bećiroviću nego što je odmogla upravo Izetbegoviću koji bi sada trebao progutati i odlazak nekadašnje mlade nade iz stranke i njegov pokušaj da se useli u kabinet člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda i još mu ispuniti listu želja. To što iskustvo govori kako SBiH nakon četiri godine veze sa SDA može samo padati, predsjedniku SDA malo znači. On će za četiri godine konačno biti tek penzioner, a mjesto počasnog predsjednika SDA već je zauzeo njegov rahmetli otac.

To što je SDP u poziciji da bira, ne znači i da je u win-win situaciji, sasvim suprotno. Uđu li u vlast, 2030. će završiti kao Konakovićev NiP sada, a podršku koju trenutno imaju lako bi mogla naslijediti SBiH. Ostanu li u opoziciji, rejting im može rasti ukoliko ne naprave neku kardinalnu glupost. Recimo, izaberu Denisa Bećirovića ili Zukana Heleza za nasljednika Nermina Nikšića koji nikada nije bio najbolje što ta stranka ima, ali je od spomenutog dvojca bolji koliko i Barcelona od Radnika iz Bijeljine.