Dobro je. Hrvatska je krenula u turnir pobjedom i, što je još važnije, potpunom dominacijom nad Turskom. Ispalo je na kraju da je strah hrvatske javnosti Fatihom Terimom i njegovim trupama bilo puhanje na hladno, jer Turska jučer ništa nije pokazala. Bila je mrtvo puhalo. Za razliku od Hrvatske, koja je igrala i živo i čvrsto, s vizijom.
Još su Turci dobro i prošli s obzirom da su imali samo jednu šansu za gol u čitavoj utakmici, a na drugoj strani tek malo slabije ciljanje Srne i Perišića spriječilo je katastrofu Turaka. Luka Modrić je igrao ofenzivnije nego li igra u Realu, bilo ga je svuda po terenu, šefovao je na terenu, a zahvaljujući svemu tome njegov gol je već jedan od kandidata za najbolji na Euru. Rakitić se također doimao svježe i potentno, njegovi driblinzi i dodavanja daju nadu da će Raketa odigrati turnir života.
Junak je bio i Vedran Ćorluka, kojem bi na broju krvavih scena na utakmici s Turcima pozavidio i Bruce Willys iz vremena Umri muški 3. U par navrata mu se krv toliko slijevala niz lice da je izgledao kao da je sad došao s Krbavske bitke.
Ante Čačić? Da nije onako miran rekao bih da me najviše podsjeća na Linu Červara, koji se isto nije puno petljao u ono što glavni igrači već smisle i dogovore u svlačionici, a bože sačuvaj da bi bio protiv. Napisao sam jučer – to možda i ne mora biti nužno loše. Naprotiv. No, za potvrdu realne snage Hrvatske sačekajmo još meč protiv Češke u petak. Dobije li Hrvatska i tu utakmicu, počet će stvari mirisati na onu Francusku iz daleke 1998.
U drugim susretima jučer, Poljaci su dugo lomili Sjeverne Irce, na poluvremenu se činilo kako će to biti još jedna utakmica u kojoj neka „hrabro srce“ reprezentacija manjak talenta nadoknađuje borbenošću i bunkerom u namjeri da udave utakmicu ne bi li iščupali 0:0. No, srećom, već nakon pet minuta drugog poluvremena pojavio se Milik i opucao po golu u jedinom trenutku kad ispred njega nije bila šuma protivničkih igrača. Poljaci su tim golom prelomili utakmicu i rutinirano je priveli kraju.
U zadnjem meču dana Ukrajinci su se muški naganjali po terenu s Nijemcima, ali kako to obično biva – pobijedili su Nijemci. Naime, sve što su Ukrajinci uputili prema golu, a uputili su puno toga, hvatao je Neuer ili bi se nekim čudom ispriječio netko iz obrane Njemačke. Nijemci, sasvim očekivano i na našem portalu najavljeno, nisu blistali, pokazivali su mnogo nesavršenosti, ali i to je bilo dosta da upišu prva tri boda. Ubačaj Kroosa za ubitačan skok Mustafija bio je dovoljan za 1:0 u prvom poluvremenu, nakon toga su i jedni i drugi promašili nekoliko zicera, da bi „polumrtvi“ Schweinsteiger odmah nakon ulaska pred kraj utakmice postavio konačnih 2:0 nakon ubačaja Ozila u brzoj kontri Njemačke.
Pisali smo u najavi Eura kako Španjolci nisu veliki favoriti, makar brane naslov prvaka. Od one rapsodije u finalu prije četiri godine puno se toga promijenilo, između ostalog su ispali u prvom krugu Svjetskog prvenstva. Nije tajna, glavni igrači Furije iz zlatnog doba su ostarjeli, a novi, svaka čast njima, nisu ta razina. Vicente Del Bosque ima težak izbor za prvih jedanaest, ali među svim tim igračima je i dalje previše „finih“ pipkaroša, a premalo stvarnih fajtera, pa je igra Španjolske priličan davež, na pola puta između tika-take i kaka-kake. Sve zapravo ovisi o tome koliko im prostora u napadu ostavi obrana protivnika. Ako im se udari dupli blok, Španjolci pimplaju i kruže do u besvijest, bez trunke ideje kako probiti zid. Česi su nimalo naivni, ali su u nekom blagom raskoraku, uhvaćeni pred smjenom generacija. Svejedno, tko misli da će Španjolcima biti lako s Petrom Čehom i ekipom, grdno se vara. Česi vjeruju sebi, da nisu vjerovali ne bi izbacili Nizozemce s Eura, dobivši ih oba puta u kvalifikacijskoj grupi.
Još jedno „Hrabro srce“ protiv reprezentacije koja je na papiru nešto kvalitetnija od njih. Irci su, sjećamo se, preko Bosne i Hercegovine otišli na Euro. Igrat će, siguran sam, ovaj put baš kao onda u maglovitoj Zenici. Mlade Švedske snage pojačane klasicima Švedske reprezentacije, na čelu s Ibrom, reprezentacija su za respekt. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će danas biti čvrsti i jedni i drugi i hoće li me prevariti i odigrati utakmicu s više od jednog postignutog gola. Jer zbilja smatram da će Irci otpočetka ovdje igrati „na nulu“, a jedino rani pogodak garantira uzbuđenje. Martin O'Neill dobar je trener, no sklon zatvorenim varijantama i sigurno će zaključati sve što može i čekati neku priliku. Jednu, ali vrijednu. A s druge strane je Ibra. Za razliku od spomena Fatiha Terima, s Ibrom se zbilja može uplašiti suparnika, jer je Zlatan realna opasnost za svakog protivnika na svom vjerojatno zadnjem Euru.
Ne očekujte spektakl, zvučnim imenima usprkos! Ovo će biti dvoboj dva trenera koji nisu baš uvjerljivi, s tim da Conte nema generaciju koja će ostati upisana među bolje talijanske u povijesti, a Wilmots ima najtalentiraniju belgijsku reprezentaciju ikad! Conteu je lakše, ionako već u džepu ima ugovor s Chelsea, a talijanska javnost ionako je navikla na spori start reprezentacije i njezino vucaranje kroz skupinu. Wilmots nikako ne želi otvoriti turnir porazom, koji bi unio nervozu u ionako zapaljivu momčad. Tim više jer ne smije ostavljati obranu na milost Talijanima, sada kad je ostao bez Kompanyja. Rekoh, ne očekujte spektakl, pogotovo odigraju li Irci i Švedi neriješeno, ni ovdje se neće igrati za gol više, nego za gol manje u svojoj mreži. Ovo je najbliže „grupi smrti“ i nitko ne želi u startu biti zadnji.
