Nad Mostarom

Austrougarske utvrde na Humu – Skrivena povijest koju treba otkriti

Izvršeno je i postavljanje informativnih tabli na način da je osigurano da su table dobro pričvršćene, izrađene laserskim graviranjem što jamči njihovu dugotrajnost da budu čitljive tijekom cijele godine.
Gospodarstvo / Turizam | 06. 05. 2024. u 11:17 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Udruga za zaštitu fortifikacija Werk je napravila plan i dinamiku radova i aktivnosti na projektu Kreiranje kulturne rute na brdu Hum – Austrougarske utvrde.

Kako je rečeno za Bljesak.info iz Grada Mostara, izvršeno je istraživanje i planiranje pri čemu su identificirane sve utvrde na brdu Hum isključivo iz austrougarskog perioda.

Edukacija

''Proučena je povijest, kulturna važnost i arhitektonski značaj svake utvrde. Provedeno je istraživanje kako bi se identificirale najbolje staze koje povezuju utvrde te je razvijen plan za postavljanje informativnih tabli na ključnim točkama rute. Dizajnirane su i izrađene informativne table za svaku pojedinačnu fortifikaciju nakon što su angažirani stručnjaci za dizajn koji su stvoriti vizualno atraktivne informativne table. Definiran je sadržaj tabli koji obuhvaćaju povijest utvrda, i druge relevantne informacije. Osiguran je jedinstveni dizajn tabli za svaku utvrdu, održavajući dosljednost u stilu'', navode iz Grada Mostara.

Dodaju kako su u suradnji s HPD Prenj 1933. očišćene utvrde od otpada i raslinja kao i  postojeće staze koje povezuju utvrde kako bi bile sigurne i pristupačne posjetiteljima te da su označene staze jasnim putokazima kako bi se posjetiteljima olakšalo praćenje rute.

Izvršeno je i postavljanje informativnih tabli na način da je osigurano da su table dobro pričvršćene, izrađene laserskim graviranjem što jamči njihovu dugotrajnost da budu čitljive tijekom cijele godine.

Foto: Grad Mostar / Utvrda na brdu Hum

''Od sljedećih planiranih aktivnosti slijedi postavljanje centralne informativne table te: edukacija lokalnog stanovništva sa naglaskom da je brdo Hum iznad Mostara deminirano, organizirati će se edukativna predavanja kako bi lokalno stanovništvo bilo svjesno važnosti očuvanja utvrda i ujedno potaknulo da ubuduće sudjeluje u volonterskim akcijama čišćenja i održavanja staza'', navedeno je iz Grada Mostara.

Grad ističe kako bi ovaj projekt značajno doprinosi valorizaciji kulturne baštine Grada Mostara na nekoliko načina. Informativne table postavljene duž rute pružit će posjetiteljima temeljito razumijevanje povijesti, arhitekture i kulturne važnosti svake utvrde.

Najviše utvrđenih objekata u BiH

Između ostalog, Grad smatra da projekt može privući pažnju institucija i sponzora kako bi se osigurali potrebni resursi za očuvanje kulturne baštine.

Mostar, kao upravno i vojno središte mostarskog okruga, imao je najviše utvrđenih objekata u Bosni i Hercegovini.

Ukupno je bilo po numeraciji devetnaest utvrda od kojih je Werk (utvrda s platformom za topove) kategoriju s topništvom imalo šest objekata, dok je kategoriju Wachhaus (stražarska utvrda) imalo devet objekata.

Tri su utvrde bile u kategoriji Schanze (Šanac) što je predstavljalo veći objekt nepokriven velikim rovom, prilagođen za djelovanje topništvom i lakim naoružanjem. Postojale su također i fortificirane bitnice kao samostalne fortifikacije od kojih se jedna, numerirana, nalazila na sjevernom ulazu u grad u predjelu Vrapčića, a ostale četiri podnumerirane na brdu Hum u sklopu središnje utvrde i svojevrsne citadele.

Utvrde su povezane s preko sto međupoložaja u vidu otpornih točaka povezanih rovovima u kamenu ili betonu, i opasanih bodljikavom žicom. Neki od položaja imali su i čelične ploče za djelovanje strojnicama, a one su težile oko 4,5 tone. Položaji na visovima oko grada građeni su u stalnoj i polustalnoj fortifikaciji kao vanjski prsten obrane i izgrađeno je preko pedeset takvih. Unutarnju jezgru obrane činila je defanzivna vojarna Nordlager (Sjeverni logor) pa čak i prije izbijanja Prvog svjetskog rata grad je bio osiguran linijom West Noyau (zapadni unutarnji prsten-obruč) koji se sastojao od pet stražarnica (utvrda tipa Wachhaus) protiv prodora sa sjevera i zapada, a koji se prostirao od Podhuma, Biskupove glavice te preko Bijelog Brijega i Rudnika.

Golema infrastrukturna mreža

Osim toga, kao logistička podrška, izgrađena je golema infrastrukturna mreža u vidu puteva, željeznice, skladišta, cisterni za vodu s kolektorima (čatrnje), vodovoda u urbanom dijelu Mostara, strelišta, bolnica, vojnog groblja, zračne baze u Jasenici, itd. Sve navedeno upućuje na zaključak kako je Mostar bio najgušće fortificiran grad u BiH, a neka područja poput Podveležja te posebice brdo Hum iznad Mostara, čine možda najgušću skupinu fortifikacija i u svjetskim okvirima. Čovjek i danas ostaje zadivljen inventivnosti i organizaciji tadašnje Monarhije uzimajući u obzir količinu izgrađenih materijalnih dobara i stupanj tehnike i tehnologije prije sto dvadeset godina.

Foto: PR / Ostaci utvrde na Humu

Utvrde u Mostaru trebale su jamčiti sigurnost grada te gradske i vojne infrastrukture unutar njega. Protiv napada utvrde su morale zaštititi grad u bilo koje vrijeme, protiv protivnika opremljenog brdskim ili poljskim topništvom.

U fazi 1887. − 1888. grade se Batt1, Wk2, Wk3 Fortica, Wh4, Wk7 Guberača, Wh8 Mali grad, Wk9, Sch10, Sch11, Sch12, Wh14 s baterijama 14a, 14b, 14c i 14d dok se u ratnoj fazi grade brojni međupoložaji (intervali) između nabrojanih utvrda s posebnim naglaskom na brdo Orlovac i Šipovac gomilu (kota iznad Podveležja prema Veležu).

Do svih utvrda doveden je kvalitetan makadamski put koji se i danas koristi, a svaka utvrda imala je dovoljne zalihe hrane, municije i vode (cisterna s kolektorom za kišnicu) za samostalan boravak u ratnim uvjetima za dulji period. Početkom XX. stoljeća utvrde su i elektrificirane, a u Prvom svjetskom ratu i telefonski međusobno povezane, kao i s vojarnama u gradu od kojih je Konak - Istočni logor bila zapovjedna vojarna sa čvorištem veze.  

Ukupnu posadu garnizona Mostar u ratno vrijeme (1914.-1918.) činila su 204 časnika i 3399 vojnika, dakle oko 3600 ljudi.

Oprema za svjetlosnu signalizaciju

Većina utvrda imala je opremu za svjetlosnu signalizaciju Morseovim kodom i tamo gdje je postojala optička vidljivost između utvrda, komunikacija putem svjetlosnih signala bila je moguća. Na taj način su se brzo prenosile informacije.

Za pojasnu utvrdu Mostar možemo reći da je imala dvadeset tri stalna fortifikacijska objekta, četiri kompleksa vojarni u gradu i jednu van grada, vojnu infrastrukturu, ceste, cisterne za vodu s kolektorima, kilometre rovova, otpornih točaka itd.

Utvrde su gradile u to vrijeme lokalne građevinske kompanije Meichsner&Dreossi i Fischbein&Stagner.

Brdo Hum sa svojim fortifikacijama činilo je neku vrstu citadele i kompleksa utvrda unutar samog mostobrana i kasnije pojasne utvrde Mostar.

Wachhaus 14

Centralna utvrda na brdu Hum je bila Wachhaus 14, poligonalnog oblika s dvorištem, tj. izlomljeni pravokutnik smještajnog dijela. Imala je dva poligonalna kaponira s prednje južne frontalne strane i jedan polukružni kaponir sa stražnje strane koji je kontrolirao ulaz u utvrdu.

Nalazila se na vrhu brda Hum iznad Mostara na koti visine 436 metara. Izgrađena je u periodu 1887. − 1888. Imala je zadatak kontrolirati plato brda Hum i biti centralnom utvrdom za potporu četiri fortificirane topovske baterije na četiri kraja Huma i to: 14.a zapadna baterija, 14.b sjeverna baterija, 14.c istočna baterija i 14.d južna baterija.

Kako se iz utvrde mogao kontrolirati samo plato Huma bilo je nužno na četiri kraja platoa napraviti četiri zasebne baterije s topništvom koje su osiguravale potpunu kontrolu oko Mostara.

Imala je ulaz i zwinger, dvorište, sobu za časnika, prostorije za vojnike, kuhinju, spremište za municiju i hranu, cisternu za vodu, nužnik, itd.

Naoružanje je činilo osobno oružje vojnika.

Utvrda je postupno nestajala u periodu od 1918. do 90-ih godina prošlog stoljeća. Već s fotografija iz 40-ih godina prošlog stoljeća možemo vidjeti da se radi o razvalinama.

Pored navedene utvrde imamo i spomenute četiri baterije kao zasebne ali ipak povezane fortifikacije.

Najviše fortifikacija na Humu čine Intervali – međupoložaji.

Kako su se mostobran, a kasnije i pojasna utvrda Mostar širili između postojećih glavnih utvrda tipa Werk, Wachhaus, Batteria i Schanze, gradili su se i mnogobrojni međupoložaji koji su zatvarali prsten, tzv. intervali. Intervala je bilo oko Mostara preko dvije stotine i teško je utvrditi točan broj budući da nedostaje dosta arhivske građe iz ratnog perioda (1914.-1918.).

Intervali

Intervali su najčešće građeni od armiranog betona i kombinacije betona i kamena, koji su bili često povezani u kamenu iskopanim rovovima obloženim betonom ili kamenom. Također se grade i podzemne kaverne kao najsigurnija zaštita od dalekometnog topništva velikih kalibara i zračnih napada bombama.

Najčešći naziv solidnih, dobro zaštićenih objekata bio je Stützpunkt ili otporna točka. Ljudi ih često greškom nazivaju bunkerima budući da se taj fortifikacijski termin počeo često primjenjivati tek u Drugom svjetskom ratu i to najčešće u Njemačkoj.

Otporne točke su, ovisno o važnosti položaja bile manje ili veće, pokrivene ili nepokrivene, sa strojnicom ili bez nje, s reflektorom ili bez njega. Često s preprekama od bodljikave žice.

Većina intervala je u lošem stanju zbog otuđivanja čeličnih nosivih greda i kamena te su uglavnom betonske ploče kolabirale s vremenom, a objekti zidani kamenom obrušavanjem su se stopili s kraškim okruženjem pa ih je teško i primijetiti.

Na Humu je bilo oko 20 intervala.

Pored lakog naoružanja otporne točke su imale i reflektor za osvjetljavanje branjenog područja. Izgrađene su od strane inženjerijske direkcije austrougarske vojske.

Pored navedenih objekata interesantni su i: Kaverna sjeverna, Zapovjedno mjesto sa osmatračnicama (FK), Čatrnja građevinska centralna sa zlatnim ribicama, Čatrnja građevinska- sjeverna.

Kopirati
Drag cursor here to close