Da se u našem društvu često ne cijene znanje i rad govori priča iz općine Ribnik. Mladi inženjer šumarstva Sergej Milanović po završetku svog školovanja na Šumarskom fakultetu u Banja Luci nije mogao pronaći posao u struci pa je, da bi prehranio obitelj, počeo raditi nekvalificirane poslove poput sječe šume u privatnoj tvrtki.
Svojim vršnjacima poručuje da se prihvate rada, jer se jedino na taj način može boriti za bolje sutra.
Svakoga jutra od sedam sati Sergej Milanović, umjesto u fotelju šumskog gazdinstva, sjeda pod sirovu jeliku, motreći dobro da ona poslije sječe ciljano padne.
Po završetku Šumarskog fakulteta u Banja Luci posao je zatražio u Šumariji općine Mrkonjić Grad, koja za njegov status nije imala dovoljno sluha. To ga nije pokolebalo da posao sa eksploatacijom šume potraži u privatnoj firmi susjedne općine Ribnik, koja mu je ponudila - posao sjekača.
"Mladi ljudi koji čekaju poslove u struci na birou rada pred sobom imaju dvije mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti je da napuste zemlju i sreću potraže daleko od rodne grude ili da čvrsto odluče da ostanu i da se bore se za bolje sutra“, kaže Sergej Milanović u izjavi BN TV.
On navodi da ga veoma pogađa loš status šumskih radnika, kojima je, prema njegovim riječima, svakoga dana "glava u torbi".
Krivce za stanje u JP "Šume Republike Srpske" Milanović vidi u neodgovornom poslovanju rukovoditelja radnih jedinica, te u velikom postotku neproduktivne radne snage koja na teret poduzeća solidno živi, a u suštini - ne radi ništa.
Milanović kaže da je u upravi poduzeća neophodan rez, jer su članovi uprave, u stvari, i glavni krivci za negativno poslovanje.
Milanović kaže da sa kolegama iz Šumskog gazdinstva "Ribnik" ima korektnu suradnju i na njihov rad nema zamjerki. Dodaje da je šuma nacionalno blago koje su nam ostavili naši preci i da svi treba da se uključimo u njenu zaštitu.
