Menta je aromatična biljka koju volimo zbog njezinog mirisa i okusa, ali i zbog njezine osjetljivosti. Ova biljka sklona je raznim štetnicima, bolestima i stresu iz okoliša, što često dovodi do toga da lišće poprima smeđu boju.
Ja osobno volim uzgajati začinsko bilje u vrtu, koristim ga za kuhanje i da prostor oko kuće miriši lijepo i prirodno. No, s mentom sam oduvijek imala problema. Čak i najotpornije sorte mente mogu se vrlo lako "pokvariti" – napadnu ih gljivice ili im nedostaje hranjivih tvari, piše Homes and Gardens.
Jedan od najčešćih krivaca za smeđu boju je hrđa mente, gljivična bolest koja ne napada samo mentu, već i mažuran i čubar. Ali, to nije jedini mogući uzrok. U nastavku donosimo sve potencijalne razloge zašto vam menta propada i što možete napraviti da to riješite.
Kod mene se pokazalo da je upravo hrđa uzrok što je moja menta postala smeđa. Riječ je o gljivici Puccinia menthae, koja izaziva pojavu narančastih i smeđih mrlja i prištića po lišću, zbog čega cijela biljka izgleda "zahrđalo".
Hrđa se javlja najčešće kad je zrak vlažan i topao što su idealni uvjeti za širenje gljivica. Može se širiti preko zaraženog lišća, zemlje i dodira s drugim zaraženim biljkama.
Rezultat? Izduženi i deformirani izdanci, otpadanje lišća i neugledna smeđa boja.
Kad sam kod sebe primijetila hrđu, odmah sam reagirala kako se ne bi proširila. Odrezala sam zaražene dijelove biljke prije nego što su se pojavile crne spore koje mogu kontaminirati tlo.
Srećom, uzgajala sam mentu u tegli pa se bolest nije proširila dalje. Ako mentu uzgajate u zatvorenom prostoru, još bolje, tamo se hrđa još teže širi.
Ako vam menta raste vani, u gredici s drugim biljkama, pažljivo uklonite sve zaražene dijelove (uključujući i podzemne rizome), a zdrave dijelove pokušajte presaditi dalje od mjesta zaraze.
Jedna od dodatnih metoda liječenja je potapanje rizoma u toplu vodu (oko 44 °C) na desetak minuta. Ako se odlučite za to, svakako koristite termometar jer previsoka temperatura može uništiti i zdravu biljku.
Ako nema znakova hrđe, moguće je da nešto drugo ne valja. Jedna od najčešćih početničkih pogrešaka u uzgoju začinskog bilja je pogrešno zalijevanje.
Kod mente je to posebice važno, previše vode može izazvati truljenje korijena, ali premalo vode također šteti jer menta ne voli isušeno tlo.
Najbolje je koristiti mjerač vlage tla. Zalijevajte biljku kad vidite da je zemlja suha na 2-3 cm dubine.
Drugi mogući razlog je tzv. opeklina lišća od sunca. Iako menta voli sunce, njezino je lišće osjetljivo i ne podnosi dugotrajno izravno sunce. Ako vam menta stoji na jakom suncu veći dio dana, pokušajte je premjestiti na mjesto s blagom sjenom.
Još jedan uzrok može biti nedostatak hranjivih tvari, posebno dušika, koji je ključan za zdrav rast biljke. Pomoći može uravnoteženo gnojivo koje će biljci dati sve što joj treba.
Na kraju, ako vam menta raste u tegli, smeđa boja može značiti da biljci nedostaje prostora, pogotovo jer je menta višegodišnja i svake godine postaje sve bujnija. Možda joj je naprosto potrebna nova, veća tegla i svježa zemlja.
Ako vam menta postaje smeđa, nemojte paničariti. Najprije provjerite je li riječ o gljivičnoj bolesti poput hrđe, zatim pregledajte uvjete uzgoja: količinu sunca, vode, hranjive tvari i veličinu teglice.
