Travanj je vrhunac sezone zanimljive, no zanemarene proljetnice čije je razvijene listove i cvjetove vjerojatno najbolje brati sada želite li ih u najvećoj mjeri iskoristiti u ljekovite svrhe. Govorimo o plućnjaku, samonikloj biljci koja cvjeta među prvima - cvatnja počinje već u ožujku i traje do lipnja - i daje obilje nektara za pčele i druge kukce. Osim njih, vrijednosti plućnjaka davno su prepoznali i ljudi.
Zbog ljekovitih svojstava posebno je bio cijenjen u Srednjem vijeku, no s vremenom je zanimanje za njega palo i počelo se pomalo buditi tek nedavno. Najpoznatije je njegovo iscjeljujuće djelovanje kod bolesti pluća, a primjenjuje se i kod problema u probavnom i urinarnom traktu, kod zadržavanja vode, kao pomoć u zarastanju rana i kod drugih tegoba, no znanost kaže kako nema uvjerljivih dokaza koji bi poduprli takvu primjenu, piše Živim.hr.
Neki tvrde da se plućnjak počeo koristiti za liječenje pluća samo zbog sličnosti s njima, zbog koje je, uostalom, i dobio ime. Tu su sličnost primijetili svi, pa je latinski naziv za ovu biljku Pulmonaria officinalis, engleski lungwort, talijanski polmonaria itd. Očituje se u nježno dlakavim i blago srcolikim tamnozelenim listovima sa svjetlijim pjegama što podsjeća na izgled bolesnih pluća, no te pjege nisu smjernica za ljekovito djelovanje biljke, piše botaničarka Katherine Wagner-Reiss, nego zračni džepovi neposredno ispod površine lista koji mogu služiti za hlađenje lista. I cvjetovi, koji mogu biti od bijele, preko ružičaste, do modroljubičaste boje, imaju sličnosti s plućnim tkivom - boja im varira ovisno o stupnju razvoja, budući da se nakon oplodnje mijenja pH vrijednost unutar cvijeta, što se uspoređuje s promjenama boje pluća ovisno o razini kisika u njima.
No, osim što nosi obilježja pluća, plućnjak se u narodnoj medicini pokazao korisnim u liječenju različitih plućnih tegoba. Listovi sadrže velike količine vitamina C i željeza, kao i silicija, minerala koji podržava strukturu različitih tkiva te alantoina, tvari koja aktivira stanični rast i potiče regeneraciju kože. Alantoin je prisutan i u gavezu i boražini, plućnjakovim rođacima. Zbog takvog sastava plućnjak je, navodi se, vrlo učinkovit kod kašlja i promuklosti, hripavca, kroničnog bronhitisa, upale pluća, astme, upale sluznice u ustima i želucu, a nekada se koristio i u liječenju tuberkuloze. Blago je adstringentan pa može biti koristan kod proljeva. Izvana se može koristiti za ispiranje rana i za obloge te kao melem za hemoroide.
Mladi listovi plućnjaka mogu se jesti sirovi i kuhani, a pripremaju se na salatu ili kao špinat. Ljekovitima se smatraju nadzemni dijelovi biljke koji se nakon branja suše. Plućnjak se najčešće upotrebljava kao čaj ili dio čajne mješavine, a najjednostavniji recept glasi: stavite plućnjak u vruću vodu i ostavite 15 minuta - dobit ćete svijetli, mirisni čaj izrazite arome koji se može piti i grgljati.
Prema pateru Juri Marčinkoviću (Božja biljna ljekarna, Školska knjiga, 2001.), koji se posvetio liječenju biljem, čaj treba pripremiti ovako: dvije čajne žličice plućnjaka preliti s 1/4 litre kipuće vode i nakon deset minuta procijediti i zasladiti medom. Pije se tri puta dnevno po jedna šalica kao lijek kod oboljenja dišnih organa. Za liječenje mokraćnog mjehura čaj se pije nezaslađen, a takav se i grglja kod upale grla. Pater Marčinković naveo je da se kura s plućnjakom može provoditi najdulje osam dana.
Plućnjak pripada porodici boražinovki, često samoniklo raste po šumama cijele Europe, od Sredozemlja do Rusije, a osim što je priznat u tradicionalnoj medicini, cijene ga i vrtlari, zbog posebnog izgleda - kako cvijeće kroz razvoj mijenja boju, tako ova zeljasta biljka istodobno može imati raznobojne cvjetove. Uostalom, rano cvate, dok ostale biljke još spavaju, pa će vrt rano zabljesnuti u bojama, a i pjegavi listovi imaju šarma. Uspijeva u sjeni, a njegovi su cvjetovi pravi mamac za oprašivače - pčele, bumbare i leptire. Jednom kad se primi, plućnjak zahtijeva minimalnu brigu, jer otporan je na većinu nametnika i bolesti, a u određenoj mjeri tolerira i sušu.
