Kako pomoći ženama u ruralnim krajevima u pokretanju ili proširenju malog biznisa? Kako vrijednim Hercegovkama "dati vjetar u leđa" u njihovom ekonomskom jačanju, višem stupnju samostalnosti? Ova pitanja bila su misao vodilja projekta „Osnaživanje položaja žena kroz podršku ženskom poduzetništvu u općinama Jablanica i Stolac".
Upravo s terena pristižu više nego dobre reakcije jer se očekuje gotovo 400 zahtjeva žena iz Stoca i Jablanice. No, teško da će maksimalni iznos od 3.000 eura po jednoj kandidatkinji biti dostatan, piše DW.
Sve one žele raditi i pomoć svojih općina i Njemačke iskoristiti na najbolji mogući način. To su proteklog tjedna i pokazale tijekom edukacija. Ideja nije nedostajalo, „isplivala" je i njihova skromnost, ali i problemi s kojima se susreću žene u bosanskohercegovačkom društvu.
Danijela Raguž jedna je od Stočanki koja u njemačkoj, ali i pomoći svoje općine, vidi mogućnost za unaprijeđenje svog obiteljskog biznisa. Ona radi u školi i majka je četvoro djece. No, u njenoj mnogočlanoj obitelji ima nezaposlenih članova, ali to ne znači da, kako to ona kaže, ne žele raditi.
"Imamo vinorad, proizvodimo vino, bavimo se stočarstvom, imamo i nešto voća kojeg prodajemo. Željeli bi malo bolju frezu i to bi nam jako dobro došlo za obradu zemlje. Vrijedni smo, želimo raditi i željeli bi stroj kako bismo mogli lakše obrađivati zemlju i živjeti od svog rada", skromna je želja ove mlade žene ispričana za DW.
Iz istih razloga stranice zahtjeva lista i Marina Prkačin Raguž. "Mi se bavimo plasteničkom proizvodnjom, smiljem, trešnjom, a znate kako je posao sa smiljem neslavno završio, ali mora se nastaviti raditi i svaka pomoć je zaista dobro došla", kaže ona.
Projekt je i u Jablanici naišao na veliko zanimanje žena. Ne ustručavaju se kritizirati loše, a pohvaliti dobro. Amela Maslo se sa svojom obitelji bavi pčelarstvom.
"Pčele se zavole i svatko bi želio više proizvoditi. Ako u proizvodu nema pesticida, ako je visoke kvalitete narod kupuje i može se od toga pristojno živjeti. Imamo zanimanje, osjećamo se korisno i pridonosimo obitelji, a mnoge žene hrane svoje obitelji. Željela bih proširiti proizvodnju i nadam se da će odgovor na moj zahtjev biti pozitivan", kaže Amela Maslo. Inače, meda u Jablanici već ponestaje jer je potražnja vrlo dobra, a kupci prepoznaju domaću kvalitetu.
Rukotvorine su Mevlidi Delić, kako kaže, "u krvi". "Tržište je preplavljeno jeftinim uvozom iz Kine, Tajlanda, Indonezije i to nas ‚ubi' cijenama. Nedavno sam kupovala vunu za čarape - vunu sam platila 8 KM, a čarape koštaju 5 KM. Tu nema nikakve logike, gotov proizvod 5 KM, a repromaterijal 8 KM", govori ona o ovim, za neke malim, ali za nju velikim problemima.
Ipak ne odustaje. Ove godine je u domaćoj radinosti napravila čak 350 tegla džema i sokova od šumskih plodova. "Od sjedenja nema ništa", zaključuje Mevlida Delić.
Ipak, čini se da njihov naporan rad često nije prepoznat iako, kako kažu, "znaju izbijati dinar i iz kamena". Darjan Bilić, aktivist iz udruge NODAS i organizacije Help smatra da država, sustav, patrijarhat i tradicionalan odgoj često opstruiraju emancipaciju žena u BiH.
"Istraživanja koje su radili UNDP ili UN, ili bilo koja druga inozemna organizacija, govore u prilog tome da su žene bolji, hrabriji i napredniji dio bosanskohercegovačkog društva, ali usprkos svim tim činjenicama, one su uporno zanemarivane i ne daje im se jednaka šansa. Ako im se već ne daje jednaka plaća, barem da im damo jednaku šansu. Na tragu toga i dobili smo podršku Savezne Republike Njemačke za primjenu ovog projekta", kaže ovaj aktivist za DW.
Sudjelovanje u ovom projektu lokalnih zajednica, općina Stolac i Jablanica, pokazuje da se ipak nešto mijenja. Načelnik Općine Stolac Stjepan Bošković za DW komentira da je općina vrlo rado prihvatila sudjelovanje u projektu njemačkog donatora pomoći ženama.
"Stav je općine da moramo potaknuti razvoj malog biznisa i OPG-ova tamo gdje su žene nositelji aktivnosti. Mnoge žene tako hrane svoje obitelji, školuju djecu i mislim da tim ženama treba dati podršku i kroz ovakve projekte. Činjenica da općina sudjeluje s 35% sredstava u projektu, same korisnice sa 15%, a njemački donator sa 50% posto, ide u tome pravcu da podržimo osnaživanje žena preko udruženja žena iz naše općine i tako stvaramo potencijalnu ekonomsku snagu. Hvale je vrijedna njemačka pomoć u tome", zaključuje načelnik Stoca.
Međutim, izgleda da borba bosanskohercegovačkih žena iz ruralnijih krajeva i u razvoju svoga biznisa kao i plasmanu svojih proizvoda ima više "frontova". Tako tvrdi Ćamila Imamović iz jablaničkog Udruženja žena 'Most', jedne od najaktivnijih udruga u toj općini koje okuplja 120 članica.
"Odavno smo shvatili da samo ekonomski samostalna žena može biti ravnopravna žena, kako u svojoj obitelji tako i u društvu. Kroz razne projekte žene se emancipiraju i stječu samopouzdanje, kreću u poduzetničke ideje, većinom u poljoprivredi i žele doprinijeti obitelji ali i sebi i društvu. Ali realnost je takva da BiH uvozi puno stranih proizvoda, a kada bi se zaštitili naši domaći proizvodi i imali siguran plasman, naše žene bi mogle još više raditi i zaraditi. Imamo nezagađeno, zdravo tlo i sredinu...Samo nam treba malo poticaja, sigurnosti ali i zaštite proizvodnje od države", smatra Ćamila Imamović.
No, ono što je u svim ovim problemima jedino izgledno je to da njemačka pomoć ženama poduzetnicama dolazi vrlo brzo, a o ostalom..., drugi put.
