''FK Igman je ljubav svih nas Konjičana, FK Igman je uvijek bio pokazatelj kvalitete života u Konjicu, jer kada je FK Igman dobar i jak i život u Konjicu je isti takav.''
Izjavio je to u zagrijavanju za lokalne izbore 2020. godine Đahid Muratbegović, prvi čovjek konjičkog Igmana, prvi čovjek Nogometnog kluba Igman i prvi čovjek na SDA-ovoj listi za lokalne izbore u medijima predstavljan kao ''najzaslužnija osoba za financiranje'' kluba.
Naravno, ne bi to bilo ništa sporno da se njegove funkcije i stranačke ambicije nisu nespojive s funkcijom prvog čovjeka kluba. On je u to vrijeme bio na poziciji direktora konjičkog Igmana i po Zakonu o sukobu interesa u FBiH nije mogao biti na čelu kluba koji je od općine Konjic dobio u dvije godine po podacima Transparency Internationala u BiH, preko 150 tisuća KM. Također, Muratbegović je bio i općinski vijećnik pa je sjedio na obje strane – i onih koji daju i onih koji primaju novac iz tadašnjeg općinskog proračuna.
Naime, već devet godina Federacija Bosne i Hercegovine čeka Zakon o sukobu interesa u organima vlasti. To vrijeme, dužnosnici su iskoristili da se još bliže primaknu proračunima i blagajnama kojima ne bi smjeli biti blizu da je zakon usvojen.
Tako je, recimo, u ranijem zakonu stajalo kako je ''članstvo u upravnom odboru, nadzornom odboru, skupštini, upravi ili menadžmentu ili u svojstvu ovlaštenog lica u javnom poduzeću nespojivo s javnim dužnostima izabranog dužnosnika, nositelja izvršne dužnosti ili savjetnika''.
I nije Muratbegović jedini koji je (bio) u sukobu interesa. Paralela bi se mogla povući i s mostarskim premijerligašem HŠK Zrinjskim čiji je prvi čovjek ministar prometa Federacije BiH Denis Lasić, a i brojni su primjeri manjih klubova u zemlji kojima na čelnim mjestima sjede ljudi s nekoliko fotelja ispod sebe.
Naime, mostarski je klub s federalne razine u više navrata dobivao novac za što je ruku trebao dignuti i Lasić. Po podacima TI BiH prošle godine s federalne i državne razine Zrinjski je dobio oko 55.000 KM.
Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH, kaže kako bi se prema sukobu interesa trebalo postaviti još oštrije.
''Zakon o sukobu interesa u FBiH kaže da izabrani dužnosnici ne mogu biti na čelu udruženja iz oblasti sporta koja primaju preko 50.000 KM godišnje. Na žalost, zakon se ne primjenjuje od 2013. godine i mi to nemamo kome prijaviti. Slučaj ministra Lasića nije jedini, radi se o rasprostranjenoj pojavi identificirali smo preko 50 dužnosnika u BiH koji su u sukobu interesa na isti način. Naravno da nije sporno da klubovi i udruženja dobivaju novac ali je sporno da oni koji donose odluke o raspodjeli sredstava budi i s druge strane, na čelu klubova. Radi se o sukobu interesa čak i po ovom postojećem zakonu iako se mi zalažemo da on bude znatno oštriji'', izjavio je Traljić.
Ne treba puno mudrosti da bi se zaključilo zašto onima koji dižu ruke nije u cilju izglasati zakon koji bi im onemogućio da sjede u nadzornim odborima i skupštinama i tako sami sebe plaćaju za poslove koji bi, da je zakona, bili nespojivi sa sjedenjem u vlasti.
Tako je, recimo, popunjavanje nadzornih odbora mostarskih poduzeća, izazvalo brojne reakcije jer su se u odborima našli oni koji nisu uspjeli proći izborne liste ili su bliski s politikom koja je ipak priznala da bira i direktore i one koji bi trebali nadgledati njihov rad.
U popisu raspodjele javnog novca udruženjima i fondacijama, koje je objavio Transparency International u BiH, kad je u pitanju Mostar, Sportski savez prednjači u ''uzimanju'' proračunskog novca.
Primjerice, Sportski savez Grada Mostara u proračunu za 2022. godinu zapalo je 800 tisuća KM od ukupno 815.000 KM u stavci ''Izdaci za sport''. Toliko je Savez imao i godinu ranije dok je 2020. godine u blagajni Saveza bilo 764.000 KM.
Novac je to koji se raspoređuje dalje i kojima upravljaju ljudi koji su u bliskim vezama s mostarskim klubovima. S druge strane, dio tog novca ne ide u ured koji bi objedinjavao rezultate nekih medijski ''zanemarenih'' sportova pa se, recimo, mostarski sportaši u pojedinačnim sportovima moraju samo truditi da njihovi uspjesi dođu do medija. Naravno, kad uslijede veliki uspjesi, uslijede i velika busanja u prsa.
S druge strane, Grad bez sportske dvorane – na osnovu koje se, bez obzira na dugogodišnje mirovanje gradnje, uzima još novca iz proračuna – svjedoči o lošim uvjetima za sportaše bez obzira kitili se oni pričama o elitnim natjecanjima ili donosili u grad na Neretvu svjetska zlata.
Ono što bi, da je zakona, bilo nespojivo, su i imena u upravnom odboru jer tamo sjede mostarski vijećnici, nekadašnji zastupnici i ministri koji, da je zakona, ne bi tu sjedili zbog sukoba interesa.
Nedavno je Transparency Internationala u BiH objavio registar dodjeljenih grantova udruženjima i fondacijama na web stranici nvo.transparentno.ba. Tako je otkriveno preko 50 dužnosnika koji u prethodne dvije godine istovremeno bili na javnoj funkciji i u udruženju koje se financira iz proračuna.
Transparencyjeva baza pokazala je kako se u Bosni i Hercegovini u posljednje dvije godine podijelilo 121 milijuna KM neprofitnim organizacijama pri čemu su utvrđene brojne zloupotrebe i sukobi interesa.
To bi, da ima volje, spriječio spomenuti zakon na čije su usvajanje upozorila Europska unija i sve relevantne međunarodne organizacije. To je i obveza koju Bosna i Hercegovina mora ispuniti u okviru 14 prioriteta na putu k Europskoj uniji.
