Koraci prema čistom

Energetska tranzicija: Nemar i kratkovidnost države

S druge strane, kad su u pitanju ulaganja u obnovljive izvore električne energije, brojni aktivisti upozoravaju na nemar vlasti koja više misli na profit investitora nego na sebe, stanovništvo i okoliš.
Gospodarstvo / Industrija | 10. 10. 2022. u 12:11 B. JURIČ | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Vlasti u BiH uopće ne razumiju što je energetska tranzicija, što je nova industrijska revolucija koja se događa svuda oko nas u svijetu i koja mijenja postojeće geopolitičke odnose'', kaže za Bljesak.info Damir Miljević, ekonomist i stručnjak u oblasti energetske tranzicije.

Kaže kako ''vlasti energetsku tranziciju percipiraju kao prijetnju i obvezu koja nam je nametnuta izvana a ne kao razvojnu šansu za BiH''.

Naime, Bosna i Hercegovina, na svojem europskom putu, za kojeg su deklarativno svi, mora provesti i energetsku tranziciju kako bi uhvatila korak s europskim normativima i pobrinula se da proizvodnja energije ne uništava okoliš.

Dominiraju fosilna goriva

Miljević kaže kako, ukoliko promatramo cjelokupan energetski sektor u BiH, situacija nije baš sjajna.

''U ukupnoj potrošnji energije u BiH dominiraju fosilna goriva i to sa čak 80% pri čemu smo u nafti i plinu 100 % uvozno ovisni, dok u elektroenergetskom sektoru situacija je nešto bolja s obzirom da BiH proizvodi čak 30% više električne energije nego što je njezina ukupna potrošnja tako da kao jedini neto izvoznik električne energije na Balkanu nemamo sve ove probleme koje imaju naši susjedi kada je u pitanju rast cijena električne energije i sigurnost opskrbe stanovništva i gospodarstva'', kaže Miljević.

Ističe kako je važno reći da osnovu naše proizvodnje čini proizvodnja električne energije iz uglja i to u zastarjelim termoelektranam i rudnicima koji grcaju u problemima i gubicima.

''Udio proizvodnje električne energije iz uglja u BiH se kreće između 60 i 72%  u ukupnoj proizvodnji u zavisnosti od hidrološke situacije. Pored toga što su nam rudnici tehnološki zastarjeli i neproduktivni poseban problem predstavlja i zagađenje iz termoelektrana u državnom vlasništvu jer niti jedna nije na adekvatan način ispoštovala propise i direktive vezane za emisiju štetnih plinova i čestica. Drugim riječima, energetsku sigurnost koju ostvarujemo kroz proizvodnju električne energije iz uglja plaćamo zdravljem i životima ljudi'', rekao je. 

Strategija Unije do 2033.

Naime, Europska unija je u svojim strategijama navela kako je za smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. potreban veći udio energije iz obnovljivih izvora i veća energetska učinkovitost. Tako Europska komisija predlaže da se obvezujući cilj udjela energije iz obnovljivih izvora u kombinaciji izvora energije u EU-u poveća na 40 %. No, Bosna i Hercegovina daleko je od toga cilja.

Miljević navodi kako ''prljava energija'', odnosno prestanak eksploatacije uglja za proizvodnju električne energije, jer 94% ukupne proizvodnje uglja se troši za ove namjene, nije samo pitanje naše obveze prema klimatskim i drugim sporazumima koje smo potpisali, pa čak nije samo ni pitanje naše obveze da zaštitimo zdravlje vlastitih građana i sačuvamo prirodu i zemljište za buduće generacije, nego je to sad već i jedina razumna ekonomska odluka.

''Naime, proizvodna cijena električne energije iz sunca, vjetra i vode je daleko niža od proizvodne cijene električne energije iz uglja pa se postavlja pitanje zašto i dalje forsiramo ugalj a zapostavljamo razvoj obnovljivih izvora energije odnosno prepuštamo ga inostranim investitorima i domaćim tajkunima'', kaže Miljević, koji upozorava kako se već danas mora sistematski i planski pristupiti tranziciji regije ovisne od uglja.

Što sa skoro 50 tisuća radnika

Kaže kako bi već sada trebalo razmišljati o što ćemo i kako sa 17.000 radnika izravno vezanih za ovu proizvodnju i još 30.000 radnika u drugim poslovima vezanim za ovaj sektor.

''Kako se nebriga, stihija i guranje problema pod tepih obije o glavu najbolje smo vidjeli na primjeru Aluminija u Mostaru. Da se to ne bi desilo s elektroenergetskim sektorom već smo trebali početi s procesom tranzicije, a nismo'', kaže Miljević navodeći kako Poljska već 30 godina postupno vrši tranziciju i da je broj radnika u sektoru uglja je s 400.000 sveden na sadašnjih 70.000 bez velikih potresa i ekonomskih i socijalnih posljedica po radnike, gospodarstvo i lokalne zajednice.  

S druge strane, kad su u pitanju ulaganja u obnovljive izvore električne energije, brojni aktivisti upozoravaju na nemar vlasti koja više misli na profit investitora nego na sebe, stanovništvo i okoliš.

Aktivistkinja Lelja Kusturica naglašava kako se ne poštuje Aarhuska konvencija u smislu konsultiranju lokalnog stanovništva o energetskim objektima.

Male hidroelektrane

''Male hidroelektrane su se pokušale progurati kao zelena energije, a pokazalo se da proizvode jako malo energije, uz veliku ekološku devastaciju eko-sustava i vrlo izdašne poticaje investitorima, koncesijske naknade su mizerne, zloupotrebljavaju se poticaji'', kaže Kusturica.

Kao primjer zloupotrebe, navodi da se solarne elektrane razbijaju na ''elekranice'' manjeg kapaciteta kako bi upale u sustav poticaja.

''Definitivno se nagrađuju i favoriziraju veliki igrači – investitori. Odnosno, izbjegava se demokratizacija energetskog sektora. Također treba se ukinuti sustav poticaja zasnovan na feed-in tarifama i sav novac usmjeriti na jednokratno subvencioniranje građana i gospodarstva da investiraju u sustave za vlastitu potrošnju'', smatra Kusturica navodeći kako tržišni proizvođači električne energije ne trebaju nikakve poticaje s obzirom da je proizvodnja iz svih izvora sama po sebi isplativa pri ovim cijenama na tržištu.

I Miljević kaže kako su i vlasti i investitori razvili sustav poticaja za obnovljive izvore energije koji je, kako navodi, ''isključivo pogodovao domaćim i stranim investitorima i njihovim političkim patronima koji je u biti društveno štetan, jer su društveni ekonomski dobici iz ovog procesa manji od društveno ekonomskog troška za njihovu realizaciju''.

Da stvar bude gora…

''Da stvar bude još gora novac koji je prikupljen od građana kroz naknadu za obnovljive izvore energije direktno se sliva u džepove povlaštenih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora. Ovdje ne govorimo samo o malim hidroelektranama nego i o solarnim i vjetroelektranama. Pri tome im je omogućeno i da kad god hoće mogu da raskinu ugovor i prodaju energiju na tržištu bez obzira što godinama dobivaju poticaje'', kaže Miljević.

Kao posljedicu ''čitavog tog nakaradnog pristupa'', pored nepovratno devastirane prirode i vodnih resursa i bezbroj nezakonitih i koruptivnih radnji, Miljević vidi i to da sve to utječe na javno mnijenje protiv energetske tranzicije i obnovljivih izvora jer vidi koje su posljedice.

''Pored navedenog, ovakvim načinom poticanja obnovljivih izvora energije spriječen je i proces decentralizacije i demokratizacije energetskog sektora jer građani i privreda nisu bili u mogućnosti da dobiju podsticaje za vlastitu proizvodnju energije jer je sav novac od prikupljenih naknada odlazio tržišnim povlaštenim proizvođačima'', rekao je.

Tapkanje u mjestu

U izvješću Europske komisije o stanju energetske unije za 2021., dvije godine nakon donošenja europskog zelenog plana, zabilježen je napredak EU-a u prelasku na čistu energiju.

Zaključeno je kako će se, unatoč brojnim ohrabrujućim trendovima, morati učiniti više da bi se do 2030. neto emisije smanjile za barem 55% i postigla klimatska neutralnost do 2050. godine.

Izvješće pokazuje da je 2020. u EU-u iz obnovljivih izvora proizvedeno 38% električne energije, što znači da su nadmašili fosilna goriva, iz kojih je proizvedeno 37 % električne energije. Do izvješća 2021. godine je devet država članica EU-a prestalo koristiti ugljen, 13 država članica obvezalo se postupno prestati koristiti ugljen do određenog datuma, a četiri razmatraju moguće rokove.

Prema podacima Energetske zajednice BiH je jedna od zemalja članica koja je u najmanjoj mjeri ispunila obaveze u svim segmentima energetskih reformi na koje se obavezala kako bi mogli pristupiti jedinstvenom europskom energetskom tržištu.

''Za sada nas ovo tapkanje u mjestu ne košta puno u financijskom smislu ali nas većina ozbiljnih investitora zaobilazi i odlazi u zemlje koje su već daleko odmakle u reformama. Nitko više ne želi dugoročno investirati u zemlju koja se oslanja na prljavu energiju i nema jasnu viziju u tom pogledu'', kaže Miljević.

Kratkoročna politika

Upozorava kako će ''prvi pravi račun za tapkanje u mjestu'' biti isporučen našim izvoznicima kada 2026. godine EU uvede takozvanu graničnu karbonsku taksu na uvoz ovih proizvoda (Carbon Border Adjustment Mechanism - CBAM).

''To nam isto slijedi i kada je u pitanju i izvoz električne energije iz BiH u EU već od 2030. godine. Drugim riječima, iako trenutno nemamo ozbiljnih problema, ozbiljan problem će se javiti već za par godina a mi niti razmišljamo o tome niti vučemo bilo kakve ozbiljne poteze kako bi situaciju i probleme eliminirali. Sve ekonomske i energetske politike u BiH su kratkoročne i uglavnom samo reaktivne, a ne proaktivne, jer se politika u zemlji vodi samo u kratkoročnom smislu bez vizije i dugoročnih ciljeva pod parolom 'brigo moja pređi na drugoga''', kaže Miljević.

Europski je parlament još 2019. proglasio klimatsku i okolišnu krizu u Europi nastojeći upozoriti članice, ali i one zemlje koje žele pregovore i članstvo, na to kako treba mijenjati energetske navike. Unija je, naime, odlučila kako počinje s  postupnim ukidanjem svih izravnih i neizravnih subvencija za fosilna goriva najkasnije do 2025. No, kako to u BiH obično biva, država kaska i brine se o drugim stvarima zanemarujući ovaj važan korak u energetskoj tranziciji i na europskom putu.

Blok 7 – Dvoličnost politika

Miljević ističe kako osnovu novog ekonomskog razvoja u energetici čini energija sunca, vjetra i vode a sva ta tri resursa mi imamo u izobilju u odnosu na druge zemlje.

''Samo radi ilustracije da spomenem da je ekonomski isplativ potencijal sunca i vjetra u BiH najmanje dva puta veći od naših ukupnih energetskih potreba što mislim da dovoljno govori u prilog tezi da je energetska tranzicija razvojna šansa za BiH, a ne prijetnja. Nažalost, neznanje, nedostatak stručnih kapaciteta i generalna neinformiranost društva potpomognuta političko-poslovnim lobijima i monopolima željnim da zadrže postojeće stanje što duže, bez obzira na posljedice u budućnosti, rezultira stalnim odlaganjem ili bolje rečeno „fingiranjem“ tranzicije o čemu najbolje govori i insistiranje na izgradnji Bloka 7 u Tuzli. Obvežete se Sofijskom deklaracijom da ćete 2050. biti karbonski neutralni to jeste da nećete više koristiti ugalj a u 2022. insistirate da gradite novi blok termoelektrane koji da bi bio rentabilan mora da radi 40 godina pri čemu treba biti u konkurenciji sa obnovljivim izvorima koji MWh električne energije mogu da proizvedu daleko jeftinije. Mislim da ovo najbolje govori o dvoličnosti trenutnih energetskih politika u BiH. Da postoji stvarno opredjeljenje za energetsku tranziciju vlasti bi već s kineskim partnerom koji ne može ispoštovati ugovor o izgradnji Bloka 7 pregovarale da se za kineski kredit za koji je izdana garancija u BiH instalira tvornica za proizvodnju solarnih ili vjetroelektrana gdje je kineska tehnologija jedna od vodećih u svijetu ili da se za taj novac isporuči oprema za solarne i vjetroelektrane'', kaže Miljević.  

Kopirati
Drag cursor here to close