Talijanska nestranačka vlada premijera Marija Montija uvodi u ekonomskim mjerama o kojima se raspravlja u Parlamentu obavezu plaćanja poreza na nekretnine i za Crkvu.
Na sve objekte u crkvenom vlasništvu u kojima se ne održavaju vjerski obredi, dakle na stanove, hotele, škole itd. će se plaćati porez. A, da nije uveden taj amandman Italiju bi kaznila Europska unija.
''Amandman u vezi s porezom na nekretnine za Crkvu koji je predložio Monti predstavlja znatan napredak'', izjavio je glasnogovornik europskog povjerenika za konkurenciju Joaquina Almunije.
EU će detaljno analizirati amandman na zakonske ekonomske mjere i vjerojatno će moći prekinuti proces koji je pokrenut protiv Italije i kojim bi se državu kaznilo zbog davanja olakšica Crkvi.
Spor između Italije i Bruxellesa oko poreza na nekretnine koje Crkva ne plaća započeo je 2007. godine kada je EU prvi puta zatražile informacije u vezi tog pitanja.
Almunia je u rujnu 2010. godine potaknuo proceduru protiv Italije na osnovu sumnje da se time što se Crkvu oslobađa plaćanja poreza na nekretnine prikriva nelegalna državna pomoć nekome. Zapravo time što, na primjer, Crkva ne plaća porez na objekte u kojima iznajmljuje sobe, može biti konkurentnija na tržištu od hotela. Država, dakle, na taj način pomaže Crkvi na tržištu pružanja hotelskih usluga.
Crkva u Italiji ima 8.779 školskih zgrada, vrtića, biblioteka itd., zatim 4.712 zgrada sa zdravstvenim ustanovama, te 49.982 župa, crkava, samostana. Do sada je bilo dovoljno da se, na primjer, u hotelu nalazi i kapelica, pa da Crkva ne treba plaćati porez na cijelu zgradu. Od sada se neće plaćati porez samo na onaj dio zgrade u kojem je mjesto za molitvu.
''Iznos koji će općine dobiti od poreza na nekretnine koji će trebati plaćati Crkva kreće se od 500-600 milijuna eura godišnje'', izjavio je predsjednik udruženja talijanskih gradova Graziano Delrio.
Predstavnici stranaka vezanih za kršćanski nauk, kao što je Unija demokratskog centra (UDC), pa i Narod sloboda (PDL), podržavaju uvođenje poreza na nekretnine i za Crkvu.