Na današnji dan prije 30 godina, 26. ožujka 1995. u Europi je uspostavljen tzv. Schengenski prostor, kao područje bez graničnih kontrola. Tog su dana ukinute kontrole na graničnim prijelazima između Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske i Portugala.
Kasnije se broj država u okvirima Schengenskog prostora povećavao, tako da je prestigao brojku od 29 država.
U Schengenski prostor ušle su izvorno države potpisnice Schengenskog sporazuma iz 1985. godine. Zanimljivo je da se Schengenski sporazum zove po malenom mjestu Schengenu u Luksemburgu, u blizini kojeg je potpisan Schengenski sporazum.
Mjesto Schengen nalazi se u neposrednoj blizini tromeđe Francuske, Luksemburga i Njemačke. Schengenski sporazum potpisan je zapravo na brodu MS Princesse Marie-Astrid na rijeci Moselle, koja onuda protječe.
Područje trenutačno obuhvaća populaciju od više od 423 milijuna stanovnika te površinu od 4 368 693 četvornih kilometara. Zanimljivo je da su unutar Schengenskog prostora nalaze i neke države koje nisu članice EU. To su Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn.
Europska migracijska kriza 2015. odgodila je proširenje Schengenskoga prostora na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku. Hrvatska je ušla u Schengenski prostor 8. prosinca 2022. godine, a punopravnom članicom postala je 1. siječnja 2023. godine.
Bugarska i Rumunjska djelomično su primljene u Schengen 31. ožujka 2024. te su dijelom istoga u potpunosti postale 1. siječnja 2025. godine.
Cipar se, kao član Europske unije, također obvezao na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.
Schengenski prostor u mnogočemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zemlje članice provode zajednički vizni sustav.
