Mogla je to biti tragična priča koja bi britanskog volontera Edwarda Scotta koštala života. Kao humanitarni radnik ukrajinske nevladine organizacije ''Baza'', 28-godišnji Scott više je puta odlazio na prve crte bojišnice kako bi evakuirao civile. No, misija 30. siječnja u opkoljeni grad Pokrovsk u Donjeckoj oblasti bila je drugačija.
Ruska bespilotna letjelica ciljala je vozilo njegove ekipe – unatoč jasno istaknutom natpisu ''evakuacija''. U vozilu su bila dva civila i dva volontera. Mjesto vozača, gdje je Scott sjedio, bilo je najteže pogođeno, ostavljajući ga s teškim ozljedama.
Dok ruske snage nastavljaju napredovati na istoku Ukrajine, vlada i volonteri ubrzali su evakuaciju civila iz ugroženih područja. S ruskim položajima udaljenima samo nekoliko kilometara, Pokrovsk je pod stalnim napadima, a evakuacije su izuzetno rizične.
''Odjeknula je golema eksplozija. Vidio sam vatrenu kuglu i osjetio kako se automobil izbacuje iz brzine,'' prisjeća se Scott. ''Pokušavam ga vratiti u brzinu, ali mi noga ne radi. Istovremeno, okrećem volan, osjećam rame kako se pomiče, ali vidim svoju ruku na volanu – nepomičnu. Tad sam shvatio – ovo je loše.''
''I onda me preplavila bol. Počeo sam vrištati.''
Njegov suputnik Pylyp Roždestvenski odmah je priskočio u pomoć, postavljajući podveze na Scottove razorene ruku i nogu kako bi zaustavio krvarenje. Minutama kasnije, Scott je već bio u vojnom vozilu na putu prema bolnici, gdje su mu transfundirali četiri litre krvi. No, zbog težine ozljeda, liječnici su morali amputirati njegovu lijevu ruku i nogu.
Tjednima nakon napada, prolazeći kroz višestruke operacije i još neizvjesne zdravstvene zahvate, Scott – sada na liječenju u Kijevu – razmišlja samo o jednom: kako nastaviti pomagati Ukrajini, zemlji koju sada naziva domom.
''Želim pomoći Ukrajincima, ali i pokazati svijetu s kakvim neprijateljem imamo posla – onima koji ratne zločine počine bez imalo grižnje savjesti,'' rekao je za Kyiv Independent iz bolničkog kreveta.
Prvi put došao je u Ukrajinu u listopadu 2022., tražeći način da učini nešto smisleno. Prije rata bio je mornar, prolazio Atlantski ocean devet puta, ali osjećao je prazninu. ''Bio je to fantastičan posao, ali nisam nikome pomagao,'' priznaje.
Pratio je britanske vojnike i humanitarce u Ukrajini i pomislio: ''Možda bih i ja to mogao.'' Kupio je kamionet i jednostavno se odvezao u Ukrajinu. Planirao je ostati tri mjeseca, ali već u prvim tjednima shvatio je – ''ovo je mjesto gdje trebam biti.''
Otada je posjetio neka od najrazorenijih područja Ukrajine, uključujući Bakhmut, donoseći pomoć i pomažući u obnovi kuća. Među najdirljivijim trenucima sjeća se starice koja je, nakon što su joj volonteri popravili krov, za njih pripremila najbolji obrok koji su jeli.
''Ovdje sam upoznao nevjerojatne ljude,'' kaže Scott. ''Čak sam postao kum kćeri jednog od svojih ukrajinskih prijatelja. Imam obitelj ovdje.''
Dana 30. siječnja, Scott i Roždestvenski krenuli su prema Pokrovsku kako bi evakuirali ženu čiji je suprug dan ranije stradao u ruskom napadu dronom. No, nakon što su saznali da je već otišla, odlučili su pomoći drugima.
Ubrzo su prevezli troje ljudi i vraćali se po još dvoje kada ih je pogodio dron. Roždestvenski je brzo reagirao, izvukao Scotta iz automobila i povikao za pomoć vojniku u blizini. Tada su ga prevezli do bolnice, gdje su liječnici morali obaviti amputacije kako bi mu spasili život.
''Bio sam svjestan, ležao u kamionetu, dok se auto tresao od ružnih, razrovanih cesta. Bol je bila neizdrživa,'' prisjeća se Scott. ''Osjećao sam težinu svoje ruke na prsima, držao sam svoj zapešće da mi ruka ne padne.''
Snimka iz bolnice u Dnipru, na kojoj Scott grli Roždestvenskog i zahvaljuje mu što mu je spasio život, ubrzo je postala viralna.
''On je heroj,'' kaže Scott. Roždestvenski mu uzvraća: ''Scott je vrlo čvrst čovjek, uvijek je bio predan svojoj misiji.''
Nakon operacije, ponuđena mu je medicinska evakuacija u Veliku Britaniju. Odbio je bez oklijevanja. ''Rekao sam odmah – ostajem u Ukrajini.''
Njegovo liječenje financirala je američka organizacija RT Weatherman Foundation, čiji je predstavnik u Ukrajini, Roman Zhura, izjavio: ''Bila nam je čast pomoći Scottu. Dotaknula nas je njegova žrtva za Ukrajinu.''
Scottovi roditelji posjetili su ga u Kijevu i brzo su se zaljubili u Ukrajinu. ''Promijenio sam svoj život, ali sada sam promijenio i njihov,'' kaže Scott. ''Sada moj otac svima u Velikoj Britaniji govori: ‘Ukrajina je nevjerojatna.’''
Podržan od prijatelja i zajednice, Scott ne samo da vidi svoju budućnost u Ukrajini, već i novu misiju – zagovarati Ukrajinu i njezin narod na međunarodnoj sceni.
''Empatija je ključna za preživljavanje,'' kaže Scott. ''Ljudi na Zapadu je nemaju dovoljno. I nakon tri godine rata, još uvijek raspravljaju je li Rusija neprijatelj. Kako to ne mogu vidjeti?''
